Deeply yours

Chapter 1

"Što je Della, opet sama na Valentinovo?" ostale djevojke me podbadaju.

"Zar joj nešto nedostaje?" Becca im odbrusi, uhvativši me pod ruku.

Nikada zapravo nisam bila sama. Svako bih Valentinovo provela u kinu s Rebeccom i njenim novim dečkom ili u kafiću, uglavnom se družeći s ljudima.

Veljača je u Washingtonu značila svakodnevni popodnevni čaj u Rumbi. To je mjesto uvijek odašiljalo prijateljsko ozračje, a šef nas je gotovo uzeo kao svoju djecu. Ništa mi nije bilo draže no svratiti ovdje nakon predavanja i popiti čaj od borovnice.

"Danas će u kafiću biti i Ty s nekim prijateljima", kaže dok prelazimo zebru.

"I kada si mi to mislila reći?" skupim obrve ozbiljno se naljutivši. "Mislila sam da ćemo ovog puta zaista biti same."

Problem je bio što ona svakog Valentinova završi s drugim. To se ne bi još tako lako primjećivalo da ne mijenja dečke svaki mjesec. Rebecca je jako dobra prijateljica, ali njen način života nije normalan. Vrlo je naivna i vjeruje svakome, a obično ti i izigraju njezinu ljubav.

"Della, dobro znaš da Tyleru ne mogu i ne znam reći ne", neprimjetno se nasmiješi na spomen njegova imena. Zbilja je dobro zatelebana u tog dečka.

Meni se on, s druge strane, baš i ne sviđa. Uvijek naleti na pogrešnog muškarca, a tako je dobra osoba. Čak i da joj kažem svoje mišljenje u vezi Tya, ona bi me ignorirala i napravila po svome jer je prokleto tvrdoglava. Misli da je vječito u pravu i da joj se nitko ne bi trebao petljati u ljubavni život.

Stvar je u tome što ja nisam bila 'nitko'.

Nikada me ne posluša, ali mi na kraju uvijek dođe plakati i reći kako je pogriješila.

"Hajde, ne budi tako pokisla. Možda i ti nađeš nekoga? Čula sam da ima poprilično pristojne prijatelje", namigne pokušavajući me razvedriti.

Obje smo znale što znači pojam poprilično pristojni prijatelji. Ona nikada nije birala društvo u kojemu bi mogli biti negdje osrednji dečki jer je njen život bio savršen, uvijek završi s najzgodnijim.

"Nije u tome stvar, Becca", zavapim. "Nego zbilja trebaš odvojiti dečka od najbolje prijateljice. Znam da želiš provoditi neko vrijeme s njim, ali onda mi nisi trebala govoriti kako je danas dan samo za nas."

"Oprosti draga..." stajemo ispred Rumbe. Njen pogled mi govori koliko joj ovo znači. "Obećajem da nećeš požaliti. Možda baš unutra upoznaš ljubav svog života?"

"Ma sigurno..." ljutito otpuhnem maleni pramen kose koji me škakljao po licu.

Ne mogu vjerovati da joj opet popuštam i da se upravo spremam ući u potpuno nepoznato društvo zbog najbolje prijateljice. Tko zna kakvi i što bi mi roditelji rekli da me vide ovdje. Oni ne smiju saznati da sam danas bila vani s Beccinim društvom.

"Vjeruj mi na riječ, Della."

"To uvijek loše završi i..." ne dopusti mi da dovršim svoju misao jer me već u sljedećem trenutku gura kroz vrata.

Već poznati miris cimeta i limuna zaokupi moje nosnice tjerajući me da zaboravim na našu malu svađu. Gospodin Pieterson je uvijek znao kako privući goste. Na kraju, tako smo se svi mi i zaljubili u ovaj divan kafić.

"Dobrodošle, djevojke", ljubazno nas pozdravi.

"Kako ste, gospodine Pieterson?" veselo mu uzvratim.

"Sada smo opet na Vi, Della? Poznajem tvoje roditelje otkako si bila u pelenama, a igrala si se zajedno s Jakeom cijelo svoje djetinjstvo."

To je bila istina, samo ja nisam znala za to, sve do dolaska na ovaj fakultet. Sjećam se kako sam se družila s njegovim sinom i često su dolazili kod nas u Kanadu. Tata mi je rekao da on inače posjeduje vlastiti kafić, ali bila je sudbina da ga sama otkrijem u svom pohodu na neki dobar čaj s Rebeccom.