Iluzionist

Halucinacije

Dvojica muškaraca su sjedili zavezani za stolce, još uvijek onesvješteni.

Dante je sjetio nasuprot njih, laktova naslonjenih na koljena, i mirno gledao u pod.

Ostatak ekipe je šutke sjedio za stolom, dok se jedina Grace vrzmala po prostoriji u visokim potpeticama. Njena crna kosa letjela je na sve strane dok se bijesno vrtila uokolo, čas provjeravajući dišu li još dvojica pridošlica, čas ljutito mjerkajući Dantea.

„Jesi li ti svjestan da je ovo praktički otmica? Nisi ništa javio kapetanu ili gospodinu Smithsonu! Kako možeš dovoditi sebe i ostale u takvu sit..."

„Predati ću ih policiji čim završim s njima." Dante ju prekine, pomalo iznervirano.

„Kada završiš što?"

Dante uzdahne i ustane sa stolca, protegavši se uz glasni škljocaj njegove kralježnice.

„Prije nekoliko dana sam bio na groblju. Na grobu svojih roditelja. Bilo je kasno navečer. U to doba noći Istočna vrata groblja su uvijek zaključana, pa sam morao izaći za Zapadna, kuda inače ne prolazim. I kad sam prolazio tuda, nad jednih grobom sam vidio čovjeka. Imao je nekakvu masku na licu, kao da nije htio da ga itko prepozna. Malo dalje iza njega stajala su još trojica. Njih dvojica" reče pokazavši na Matta i Toma, „i još jedan stariji čovjek."

„Vasquez?" Jack upita, naboravši čelo.

„Ne." Dante odgovori. „To je bio onaj čovjek koji me mučio. Koji mi je držao glavu pod vodom... Satima. Zaron, pa izron. Satima." Dante je zatvorio oči, pokušavajući zakopati te slike negdje u dubinu uma, negdje odakle ih više neće moći prizvati. Ali su se one i dalje vraćale.

„Zar nije Vasquez onaj koji te mučio?" upita Grace, sada dosta blažim tonom.

„To sam i ja mislio." odgovori on. „Ali sada više nisam tako siguran. Možda to uopće nije bio Vasquez. Ja mu tada nisam vidio lice, prepoznao sam ga po tetovaži orla na ruci. Nije mi jasno zašto bi se Vasquez igrao zaštitara, obično je on bio onaj koji je imao bandu iza sebe da ga čuva."

Uzdahnuo je i provukao prste kroz raščupanu plavu kosu.

„Želim znati tko je on, tko je čovjek koji je stajao nad grobom, tko je pokopan u tom grobu. A oni su mi ključ za ta vrata." reče kimnuvši glavom prema dvojici onesvještenih ljudi.

„Znači...Ti ne znaš kako Vasquez izgleda?" upita Maisie.

„Znam, vidio sam ga na fotografijama u policiji. Ali kada me pozvao da radim za njega uvijek je to radio preko posrednika, točnije nekog od svojih psića koji ga svuda prate. I tada, kada su me mučili, nisam mu vidio lice jer mi je glava bila okrenuta prema dolje. Na slijepo sam pogađao da je to Vasquez. A izgleda da nije."

„Dante" prošapće Grace, „Jedan se budi."

Dante se okrene i ugleda Matta koji je upravo otvarao oči, vrteći se u polu snu.

„Gdje... Što ja radim ovdje?" reče, zbunjeno gledajući u Grace. Zatim mu pogleda padne na Dantea.

„Francuziću." Promrsi, odjednom izgledajući budno.

Dante mu pokloni lisičji smiješak i sjedne na stolicu ispred njega.

„Nadam se da si lijepo sanjao." reče mu.

„Zapravo, jesam. U snu sam ti prosvirao taj pametni mozak." reče, trzajući se na stolcu.

Dante se nasmije.