Iluzionist

Šah-mat

Dante već godinama nije gledao nekoga kako spava.

U tom trenutku, dok je sjedio u naslonjaču pored svog kreveta, razmišljao je o tome kako bi mogao satima gledati Maisie kako spava.

Nakon što su pojeli bouillabaisse i razgovarali o svemu i svačemu, Maisie je zaspala na kauču. Dante ju je prenio u svoju sobu i sjeo pored nje u naslonjač. Sjedio je tu već dobrih 45 minuta.

Izgledala je kao djevojčica iz kakve bajke, mirnog sna kakvog je Dante mogao samo priželjkivati. On većinu noći nije niti spavao, bar se to nije moglo nazvati spavanjem.

Sanjao nije već mjesecima.

Baš je zato uživao gledati nju kako spava, i zamišljati njene snove.

Pitao se je li ijednom sanjala njega.

Znao je da je razmišljala o njemu. Znao je da joj se uvukao pod kožu, možda ona to nije niti shvatila, ali on je dobro čitao ljude.

Iako je sebe par puta pokušao razuvjeriti,i ona se njemu uvukla pod kožu.

Bez ikakvih trikova, bez iluzija.

Čisto, nevino i neprimjetno, kako samo ona može.

Ustao je i nageo se nad nju, te joj spustio lagan poljubac na čelo.

Ona se promeškoljila i okrenula na drugu stranu.

Dante je bio zadovoljan što mu je uspjelo ne probuditi ju.

Otišao je natrag u kuhinju i natočio čašu viskija. Stajao je pored prozora koji je gledao na ulicu i promatrao nebo koje je još bilo jednako tmurno. Kiša je padala još jače nego prije.

Popio je čašu viskija prije nego što je namjeravao.

Nije pušio, kockao, drogirao se, ali je pio i to nije mogao zaustaviti. Nije pretjerivao, možda svega par puta, ali je pio često u manjim količinama.

Sklonio je čašu prije nego što dođe u napast da popije još jednu.

Tiho se odšuljao do telefona i ukucao broj Smithsonovih. Dom ga je saznao još prije nego što su upoznali Maisie, za potrebe operacije.

Javila mu se Erika, kućna pomoćica.

Na sreću, Smithson se vratio kući iz postaje pa se odmah javio.

„Da?"- rekao je uobičajenim mrzovoljnim tonom.

„Samo sam vas želio obavijestiti da je vaša kćer sa mnom, u mom stanu. Ona je..."- zamuckivao je. On nikada nije zamuckivao.

Zašto, dovraga, sada zamuckuje?

„Ona je dobro, trenutno spava."- završio je pročistivši grlo.

„A zašto je ona u tvome stanu?"- upitao je Smithson.

„Zato je vani oluja, a u prometu je gužva, pa je bilo jednostavnije ovako. Vjerujete li mi, gospodine?"

Smithson je šutio, što je Dantea činilo nervoznim.

„Vjerujem ti, zbog tvog oca. Velik čovjek poput njega sigurno ne može imati ološa za sina."- rekao je, gotovo se nasmijavši.

Dante se nasmijao u sebi.

„Vaša kćer je sigurna sa mnom."-rekao je.

„Znam."-reče Smithson.

„Sumnjam da će se oluja noćas smiriti, pa ću je dovesti kući ujutro..."- reče Dante, ali ga Smithson prekine.

„Voliš li moju kćer, Monceaux?"