Breaking Bad Boy's Heart

3

"Nema veze."

Povukla me prema ulazu pa smo se priključile liniji koja nije bila tako dugačka. Iz kluba se čula glasna tehno glazba, a djevojke ispred nas su više otkrivale nego pokrivale.

"Gdje je Diana? Zašto ona nije s nama?" upitala sam ju.

"Nije joj se dalo. Znači, zvala sam doslovno sve koje znam - iz orkestra, s dodatne iz biologije, čak sam i Wendy zvala, ali nikom se nije dalo."

"Osim meni", nacerila sam se.

"Pa da. Ne mogu vjerovati, iskreno."

"Hej", izbeljila sam joj se. Pomaknule smo se korak naprijed, a ja sam iz novčanika izvadila svoju lažnu osobnu. Tracy Pollis, tako se zovem. Jadno ime, još jadnije prezime, ali toga sam se prvog sjetila.

Kad nas je izbacivač pustio u klub, odmah sam izgubila Susie. Pretpostavila sam da je otišla do šanka po pića ili nešto tako stoga sam ja otišla pronaći neki prazan separe. Međutim, svi su bili zauzeti pa sam i sama produžila do šanka.

Pogledom sam tražila Susie.

I našla ju.

Pričala je s nekim dečkom kojeg večeras vidim prvi puta u životu. Dakle zato je ona mene zvala, koristila me kao ispriku da se nađe s dečkom. Odmahnula sam glavom i produžila dalje. Kamo sam išla pojma nisam imala, samo sam se htjela maknuti iz ove gužve. U jednom trenutku sam se našla na plesnom podiju, svi su me gurali. Što ti je život kad si visok 1,62.

Previše tijela je bilo oko mene. Previše znojnih tijela, a ja sam se samo željela što prije maknuti odavde. Možete zamisliti moje veselje kad sam kroz stražnja vrata izašla na svježi zrak iz tog zagušljivog kluba. Odahnula sam, sišla niz tri stepenice i naslonila se na zid. Refleksno sam posegnula u stražnji džep po cigaru, ali kad sam se sjetila da ih imam u torbi, izvukla sam ih i zapalila.

Kratkotrajno sam uživala jer su se vrata otvorila i iz kluba je izašao neki dečko. Isprva sam pomislila da je Jay po obliku tijela pa sam cigaru bacila na pod i zgazila ju, ali kad je Landon Harper izašao na svjetlo, došlo mi je da si lupim šamar. Jay je večeras kod Glena s Aaronom, kako sam to mogla zaboraviti?

Landon je izgledao iznenađeno kad me vidio, ali nije rekao ništa. Umjesto toga mi je ponudio cigaru, ali sam mu pokazala paket svojih pa opet zapalila. On je sjedio na drugoj stepenici i intezivno zurio u mene, a ja sam bila naslonjena na zid i ignorirala ga.

"Znaš što mi nije jasno?" upitao je odjednom i ispustio dim. Odmahnula sam glavom. "Što ti radiš na ovakvom mjestu. Mislim, zar elite ne izlaze u Royale umjesto u ove klubove za obične smrtnike?"

Preokrenula sam očima, a činjenica što ima totalno drugačiju predodžbu o meni mi je malo zasmetala. Pretpostavljam da je to jednim dijelom i moja krivica, ali nisam željela slušati kako vrijeđa Allison bez obzira koliko je ponekad kučkasta. "A znaš li što meni nije jasno?" obrecnula sam se. "Koji je tvoj problem?"

Slegnuo je ramenima dok mu je na usnicama titrao onaj cerek zbog kojeg bih mu ovog trenutka pala pred noge, samo da nije toliki seronja. "Moj problem su umišljene, pune sebe, pretjerano egocentrične djevojke koje ne vide dalje od svog nosa i sve uvijek mora biti po njihovom."

"A to ima veze sa mnom kako...?" podigla sam obrve iako sam bila poprilično sigurna da me nije vidio zbog mraka.

"Ti si, Olive Rumsen, mješavina umišljene i sarkastične, ali nisam siguran što mi kod tebe točno smeta", odgovorio je.

"Znaš što meni smeta kod tebe?" prasnula sam. "Što sudiš knjigu po koricama. Da me poznaješ pa da pričaš sranja o meni, onda je to druga stvar. Ali ti me ne poznaješ, uopće, tako da nemoj pričati ono što ne znaš."

Zabavljeno me gledao, naglo ustavši. Trgnula sam se kad je neočekivanom brzinom došao do mene i priklještio me na zid svojim tijelom. "Zbario bih te u dva poteza... samo da nisi Rogersova sestra."

Gurnula sam ga od sebe - pokušala, doduše, sam se odmaknuo - i popravila jaknu. "Polusestra", ispravila sam ga. "I, uostalom, zašto misliš da bih pala na tebe?"

"Sve na kraju padnu."

Zvučao je previše samouvjereno, a ja sam se htjela nasmijati od očaja jer smo oboje znali da je to čista istina. Dosad vjerojatno nije poduzeo ništa u vezi mene jer se Jay druži s Glenom, a Glen i Landon se mrze, što automatski znači da Jay mrzi Landona i obrnuto.

Toliko su komplicirani, gori su od djevojaka.

"Ne laskaj si, Harper." Stala sam na opušak i podigla pogled prema njemu. Krenula sam baciti još koju sarkastičnu opasku, međutim spriječila su me vrata koja su se otvorila i iz kluba iz kojeg se i dalje čuo tehno su izašli Susie i njezin... prijatelj. Što god da su.

Susie me nije ni primijetila, bila je previše uzbuđena da bi primijetila išta oko sebe, osim tog jebača koji će joj prije ili kasnije slomiti srce. Landon je tipu dobacio ključeve i ušli su u auto te trenutak kasnije nestali iza ugla.

"To dvoje", odmahnuo je glavom. "Svaki vikend se pokupe."

"Kako znaš?"

"To je moj najbolji prijatelj, Gavin."

Kimnula sam glavom u znak razumijevanja i pogledala na mobitel da vidim koliko je sati. Skoro će deset, nisam ni shvatila da sam ovdje već dva sata. Pretpostavljam da vrijeme leti kad nemaš pametnijeg posla nego se raspravljati s Landonom Harperom o glupostima iza kluba. Vratila sam mobitel nazad u torbu i uputila se istim putem kojim su pošli Susie i Gavin.

"Kamo ćeš, nisam još gotov!" začula sam Landona iza sebe pa preokrenula očima.

"E ja jesam!"

Nastavila sam hodati ne obazirući se na njegove uzvike mog imena, razmišljajući o načinima kojima bih mogla ubiti Susie u ponedjeljak jer me tako ostavila na cjedilu. Vjerojatno bih nastavila hodati da nisam čula zvuk motora i vidjela Landona nekoliko metara dalje od mene.

"Sjedaj, vozim te kući", rekao je mrtav ozbiljan.

"Ne", glatko sam odbila. "Nema tih para kojima ćeš mene nagovoriti da se popnem na to sranje. Radije ću pješice, ionako ne živim daleko odavde."

"Ne seri i penji se. Westfield je pun propalih pijanaca po danu, kamoli još i po noći", rekao je i pružio mi kacigu koju sam preko volje navukla na glavu i nespretno se popela na motor. Koliko god ja mrzila ova sranja, morala sam priznati da je u pravu.

Čvrsto sam ga uhvatila oko struka, vrisnuvši kad je krenuo. Bilo je naglo i neočekivano i, Bože, srce mi je preskočilo otkucaj. Nikad nisam bila fan motora, jednim dijelom zato što je moja mama poginula zbog pijanog motorista koji se spucao u nju, a drugim dijelom zato što su proizvodili taj grozni zvuk od kojeg mi se diže kosa na glavi. Plus, veće su šanse da pogineš ako padneš s motora nego ako sletiš u  jarak autom.

Manje od deset minuta i puno mog histeriziranja kasnije, našli smo se ispred moje kuće. Skinula sam kacigu i pružila mu je, bolno svjesna činjenice da je moj savršeni visoki rep sad počivao nisko na mojoj glavi. "Hvala za... ovaj, hvala za vožnju", rekla sam.

"Nema na čemu, Olive Rumsen. Samo, drugi put nemoj toliko paničariti, vidiš da si preživjela", nasmiješio se. On nije nosio kacigu, ne zato što nije imao već zato što nije želio. Nikad ne nosi kacigu kad dolazi u školu, uvijek je bez nje.

Usiljeno sam mu se osmjehnula. "Neće biti drugog puta." Strpala sam ruke u džepove i pogledala po susjedstvu da vidim gleda li nas tko.

"Ne budi tako sigurna", namignuo je. "Vidimo se sutra."

Nisam imala vremena reći da se sutra definitivno nećemo vidjeti jer je u sekundi nestao. Odmahnula sam glavom i s glupavim cerekom na usnicama se uputila prema kući.

Mislim da izazov upravo počinje.