Odgovor

599 46 2
                                    

Karolina P.O.V

Dok smo išli do njegovih kola tišina izmedju nas je parala uši..bila je nepodnošljiva! Imala sam potrebu da razbijem tu tišinu..

"Mnogo ti hvala bila je odlična večera. Mnogo ti hvala." glup početak prekidanja tišine, ali moram nekako započeti.
"Najviše za poklone, mnogo ti hvala."

Harry P.O.V

"Ne zahvaljuj se Karolina ne zahvaljuj! Reci nešto drugo koliko puta si se već zahvalila. Reci nešto drugo ovaj put. Karolina, šta još treba da uradim?"
Pokazivao sam rukama na sebe..

"Nisam te razumela.."
Odmahivala je glavom..

"Nisam ni ja. Pokaži mi put. Upoznala si me, ja sam ovakav! Ovo je Harry ni manje ni vise!

"Harry ja .."
Gledala je svuda okolo samo ne u mene, izbegavala je moj pogled..

"Šta se dešava u tvojoj glavi ništa mi ne govoriš. Šta smo mi par, prijatelji, brat i sestra, šta? Ja sam se izgubio ne znam kako da se ponašam prema tebi. Inače su mene ovo pitali, ali prvi put u životu ja pitam. Ovo mi se ni malo ne dopada. Karolina, vreme je da doneseš odluku i da mi daš odgovor!"

"Harry, ja.."

"Ne govori mi 'Harry ja'.. uradi nešto. Ili reci da ili ne. Ili me ošamari ili zagrli. Ili plači ili se smej. Samo nešto uradi više!

"Ja moram da idem biću kod Naomi. Mogu ići taksijem. Mnogo ti hva...."
stala je na pola rečenice. Nije imala šta da mi kaže, nije imala odgovor...
Žuta kola su se ubrzo pojavila ispred nas, a ona je samo tiho pognute glave prošla pored mene ulazeći u taksi.
Ostavila me je tako samog bez i jedne reči..
Možda sam i zaslužio to..
Možda sam i preterao malo...

Karolina P.O.V

"Karolina.. Karolina, Karolina.."

"Šta je bre više bilo?! Da li ste vi normalni mogu li jedno ali samo jedno jutro da spavam kako treba od vas!?"
Namrgodjeno sam spustila noge niz krevet i bacila ćebe u stranu..

"Pa nismo mi krivi što si ti jutro zamenila za dan!"
Ulazili su Teodor i Oliver u sobu sa šokiranim licima..

"Š-šta je ovo?"
Oliver je zamuckivao pokazujući na pod moje sobe..

"To je moje unutrašnje stanje!!"
Uzela sam kesicu smokija sa stola i počele halapljivo da jedem..

"Ostavi to! Šta hoćeš da kažeš da je soba puna razbacanih kesa raznih slatkiša tvoje unutrašnje stanje! Šta se dešava sa tobom?"
Pričao je Oliver otimajući mi kesu iz ruke...

"O,o,o pa da se to nama neko nije razočarao u ljubav?!"
Teodor je rekao podrugljivim glasom..

"Ne daj bože! Pre bih se ubila nego zaljubila!"
Rekla sam ljutito i sagla se do poda i uzela kesicu bombona sa njega i gadjala sam ih sve dok nisu izašli iz sobe...
Ali se ubrzo Teodorova glava pomolila kroz vrata..

"Zaljubljena borbena devojko samo nemoj da zaboraviš da je trening za sat vremena!"
Namignuo mi je i zatvorio vrata..
Vrisnula sam i skočila sa rasturenog kreveta..
Jurila sam kroz sobu nisam znala gde ću pre.. samo mi fali da zakasnim na trening..

"Harry ti je baš pomutio razum?!"
Prokleti glasić moje glave se uvek javi kad ne treba.

"Ti ćuti! Niko te ništa nije pitao!"
Nemam vremena za svadju sa glasićem sada..

▪ ▪ ▪ ▪ ▪ ▪ ▪

Frrr, frr

Čuo se iritantan zvuk pištaljke..

"Imam dve vesti. Jedna je dobra druga je malo manje dobra!"
Rekao je trener dok smo se mi postrojavali u vrstu..

"DOBRAA"
viknuli su svi u glas..

"Pa ovako. Dobra vest je ta da idemo na more..u Bugarsku.. A manje dobra je ta da postoji mogućnost da ćemo imati utakmice tamo, neko kao manje takmičenje, turnir..."
Bilo je raznih povika kao što su 'Jeeeej', 'zaštoo baš sada?!', 'samo mi fali još jedna utakmica.', 'to, idemo na more', napokon odmor' i ostalo..

Samo je meni bila ta jedna misao..

"Znači biće ti i Harry.."
Glasić se opet oglasio..
"Ne, neće! I zašto mi njega stalno pominješ! Ne želim da ga vidim kamo li da provedem tamo sa njim pet dana. Izludela bih!"
"Ne budi toliko sigurna."
"Prestani više. Rekla sam ti da ćutiš!"
"Uredu ćutim. Ali tvoj um je malo više okupiran sa njim.."
"Ne zanima me moj um!"
Lupila sam se po glavi..

"Jesi li okej?"
Pitao me Teodor stavljajući me u svoj zagrljaj..

"Trudim se da budem.."

"Zašto mi ne kažeš šta nije uredu?"
Poljubio me je u kosu..

"Zato što ne znam ni ja šta mi je...nisam se nikada pre ovako osećala..."
Jedna suza mi se iskrala iz ugla oka..

"Hej, hej lepotice.. Bato ti ne da da plačeš, šta god to bilo..uredu?"
Uhvatio me je rukama za glavu i palcem obrisao suze..
Klimnula sam glavom..

"Uredu je.."
Opet sam se našla na njegovim grudima..

Nadam se da neće biti tamo.
Ne bih to mogla da podnesem..
Ne bih znala ni kako bih se ponašala..
Pet dana sa njim bi bili kao večnost.. još u istom hotelu..
Ne, nikako...
Još uvek nisam sigurna u svoj odgovor...
Još uvek mu ne mogu dati odgovor..

♡♡♡♡♡♡♡

Ja se izvinjavam zbog ovakvog nastavka.. možda nije onakav kakav su neki očekivali.. ali nemam baš neke inspiracije.. tako da sorry :(
Potrudiću se da vas sa sledećim nastavkom ne razočaram :/
👇❤

American Girl  Where stories live. Discover now