Monsters

Sedmi dio

Toliko sam se pripremala za natjecanje proteklih dana da nisam ni o čemu drugome razmišljala. Učila sam, učila i samo učila. Iako razrednica kaže da nije dovoljno samo učiti, rekla je da moram i trenirati. A nisam baš osoba za treniranje osim ako me netko baš tjera.
''Našla sam ti profesora za fizičko treniranje. Ne radi u školi ali mi je dobar prijatelj. Danas poslje nastave dođi u dvoranu.'' Rekla mi je razrednica pod velikim odmorom.

Nakon toga cjeli dan mi je bio tako dug. Na nastavi sam cijelo vrijeme razmišljala što ću morati raditi. Zamolila sam Michelle da poslije nastave ostane sa mnom i da me čeka na tribinama.
Napokon je i nastava bila gotova pa smo krenule u dvoranu. Naša školska dvorana je stvarno neobična. Velika je kao arena koju su izgradili stari rimljani, te ima bazen i puno, puno strašnih stvari. Kao na primjer strunjaču na struju. Bolno je kad naparvite nešto krivo na njoj jer vam se tada električna struja upali i strese vas, jako. Ali većinu čudovista to ne boli. Mene to stvarno jako boli jer još nisam čudovište, mislim ne skroz. Dok ne naučim u potpunosti kontrolirati svoje moći i ne navršim 18 godina, što je za šest mjeseci, nisam pravo čudovište.

Stigle smo u dvoranu no bila je prazna. Michelle je sjela na tribine ,a ja sam stala na početku dvorane. Čekale smo nekih 5 minuta te je odjednom ušao tako savršeni lik u dvoranu. Njegova blijeda koža se ljeskala na svjetlu. Bio je visok i imao je plave oči te kratku crnu kosu. Pogledala sam prema tribinama i vidjela kako je Michelle krenula prema meni.

''Dobar dan djevojke, koja od vas je Firey?'' glas mu je bio dubok i melodičan

''Oh, ja sam Michelle, Možes me zvati Mich, ovo je Firey. Jako nam je drago'' rekla je Michelle prije nego što sam ja uspjela otvorit usta. Njena krila počela su lepetati zrakom. Totalno joj se sviđa.
Michelle je cijelo vrijeme provela samnom jer dok sam vježbala trener, Josh, je bio samnom, a ona je uživala promatrajući ga. Trening je bio katastrofa. Trčala sam 10 kilometara. Bacala se, skakala, plivala. Trajao je dva sata, a meni se više činilo kao dvije godine.

Kad smo se vratile u našu sobu, legla sam na krevet i istog trena zaspala. Usred noći, oko 12 sati Michelle me počela budit sva zaplakana i uzrujana. Rekla je da su joj nestala krila. Pogledala sam u nju i njenih krila stvarno nije bilo.
Plakala je, derala se. Svi iz doma su dotrčali u našu sobu. Osim vila. Čuli su se glasovi i plač i iz drugih soba. Nisam znala što se događa.
Trčala sam po hodniku i gledala u sobe iz kojih dolaze glasovi. Svakoj vili krila su nestala.