The Mentor (One Direction fanfic by @Pizzaluver)-Prijevod na Hrvatski-PAUZIRANA

Honda

"Dobro gospođice Tresdale, dobili smo vaše nalaze" liječnik je napokon je došao u moju sobu nakon što sam sama morala sjediti oko sat i pol'. Nisu pustili dečke zbog 'privatnih razloga'. Sranje, samo nisu željeli da im unište sobu.

Dala sam liječniku 'no?' pogled kada je sjeo u stolicu pored moga kreveta.

"Pa, vijesti su prilično dobre. Imate blagi potres mozga, ali nije ništa ozbiljno i biti će u redu da odete doma kada se budete osjećali dobro. Dati ćemo vam lijekove protiv bolova i sve dok mirujete, ostajete mirni i ne udarite ponovno glavom, biti ćete dobro. Jedna od sestara će vam donijeti odjeću" rekao je, ustajući da me napusti "O da, kada se presvučete poslati ćemo vam dečke. Postaju vrlo zabrinuti"

"Dobro. Hvala doktore" nasmijala sam se, kada mi je sestra dala odjeću i pomogla mi da izađem iz kreveta i odem u svlačionu. Brzo sam navukla svoju odjeću, ne previše tužna što izlazim iz bolničke odjeće. Skupila sam kosu u rep i uputila se u glavnu sobu, gdje sam našla dečke koji su sjedili na krevetu.

"ROSE!" vrisnuli su, trćajući prema meni i grabeći me u zagrljaj "Mislili smo da smo te ubili!"

"Ow, glavobolja!" promrmljala sam, spuštajući se na krevet " I ne, treba više od zapinjanja u dizalu da bi me ubili. Samo blagi potres mozga dok opet ne padnem!!" nasmijala sam se, grabeći svoju torbu koja je bila iza stola "Možemo ići doma? Miriše smiješno ovdje!"

"Naravno babe" Harry je rekao, pomažući mi u silaženju s kreveta. Paul je bio poslan da kaže bolničarima da odlazim, dok smo ja i dečki hodali kroz smrdljive bolničke hodnike do stražnjih vrata, gdje su nam rekli da auto čeka.

"Oi! Dečki! I Rose!" Paul nas je pozvao, trčeći do nas "Auto je u onom smjeru" nasmijao se, vodeći nas u potpuno drugi smjer. Oops.

"Oh" nasmijala sam se, dok smo ga pratili. Nekoliko minuta kasnije pojavili smo se na praznom parkiralištu, gdje je jedini auto u vidu bio Honda Civic koji je izgledao kao da je upravo izašao iz prvog svjetskog rata. I imao je pet sjedala.

"Um Paul, gdje je auto nestao?" Liam je pitao, dok smo svi stajali gledajući u prazno parkiralište. Paul je plaho rastegnuo svoja leđa i vrat.

"Um pa, fanovi su nekako saznali kojim se autom služite, a mi ne želimo da nas vide kako odlazimo, pa... tada!" rekao je jako brzo, vadeći Hondine ključeve iz džepa.

"Zezaš me" Zayn je promrmljao.

"Ja sam naprijed!" Niall je viknuo, skačući na prednje sjedalo, dok je Paul sjeo na vozačevo mjesto. Ja, Liam, Harry, Louis i Zayn smo se pogledali, prije odlaska u pakao. Louis je otrčao na drugu stranu auta i skočio natrag, Liam je sjeo na Louis'ovo koljeno, Zayn je bio sa moje strane i sjeo u sredinu, a Harry je sjeo na lijevo sjedalo s moje strane. Ovo se dogodilo u tri sekunde.

"Oh. Živjeli, dečki. Lijep način za liječenje djevojke s potresom mozga..." nasmijala sam se, stajući vani kao izgupljen psić.

"Oh. Umm... Sjedni na moje koljeno!" Harry je rekao, tapšući svoje krilo. Uzdahnula sam, te poslala molitvu svima koji su slušali, a zatim sjela na njegovo koljeno i stavila noge preko Zayn'a.

"Hey!" Zayn se nasmijao, gurajući moje noge iz njegovog krila. Napučila sam usne i stavila noge dolje dok je Harry vezao pojas oko nas, gurajući me na njegova topla prsa. Je li nezgodno ako kažem da mogu osjetiti njegove pločice kroz majcu? Vjerojetno... Dobro, ignoriraj to.

"Spremni? Zapamtite, glave dolje" Paul je rekao, krećući autom prema bolnici.

Mi iza započeli smo igrati igru da kada god auto skreće u stranu nagneš se na jednu stranu i zdrobiš ostale o prozor. U ovom trenutku Louis, Liam i Zayn su mene i Harry'a gurnuli na prozor, naša su bila jako blizu jedno drugome na staklu.

"Glave dolje!!!" Paul je zahtijevao kada su nam se fanovi našli na putu. Niall je stavio glavu između nogu na prednjem sjedalu kao i Zayn. Liam i Louis su sagnuli glave u isto vrijeme te se udarili, tjerajući ih da kažu par riječi zbog kojih bi zaradili pritvor u školi.

Nakon malo gunđanja, trljanja glava i probijanja okolo, Paul je zadovoljan jer su svi  bili dobro skriveni, dok je prolazio pored fanova, koji nas srećom nisu prepoznali.

Svi smo sjeli natrag kada se Paul maknuo od bolnice i došao na cestu koja će nas vratiti natrag u London, u hotel. Moj trbuh je jako zakrulio, na što su se svi nasmijali.

"Gladni?" Paul je pitao "Tamo je McDonalds malo naprijed. Da stanem?"

"DA!" Liam, Niall, Louis i Zayn su viknuli, a Harry i ja smo razmijenili osmijeh, jer je to bilo isto tamo gdje smo bili sinoć. Ah, dobra vremena šuljanja sa Styles'om.

Paul nas je doveo, te smo naručili hranu, wow Harry se nije šalio kada je rekao da puno jedu. Uzeli smo količinu dvostruko veću od sinoć! Ja sam samo buljila u vrećice dok smo ih stavljali u auto, a Paul je platio 50£ za sve.

"Hrana!" Niall je navijao, gurajući pomfri u usta, dok smo se vraćali na cestu.

"Bravo Niall. To je hrana" Zayn se nasmijao, zbog čega je Niall bacio Chicken Nugget na njega. Zayn je uzeo hamburger da ga pogodi, ali ga je Paul zaustavio.

"Zayn! Niall! PRESTANITE! Bez borba hranom!" Paul je vikao, dok je preticao kamion u ovom malom autu. Ne volim male aute, osjećam se kao da će me netko zdrobiti!

Vožnja natrag u hotel prošla je u izmaglici hrane, guranja, špijuniranja i ubrzo smo stajali ispred naše sobe, pozdravljajući se s Paul'om.

"Vidimo se sutra dečki. Zapamite ja sam na 37'mom katu ako me trebate"

"Da Paul" rekli smo, čekajući da ode niz hodnik, pa smo uletili u moju i Harry'evu sobu.

"Harry, ja sam gladan! Niall je stenjao, sjedajući na kauč. Ja sam odbacila jaknu i sjela na jedan krevet.

"Pa, ja se idem otuširati" izjavila sam, odlazeći u kupaonicu "Pomaknite jednu od mojih stvari i umrjet ćete"

"DOBRO!" Louis je viknuo, trčeći prema ormaru. Oh, taj dečko.