Double back

Epilog

Harry's P.O.V.

/2 godine kasnije/

Uđem u sobu i ugledam Marry kako skače po krevetu dok Peter spava. Hvala Bogu pa spava u svom malom krevetiću jer da spava na krevetu ovo čupavo stvorenje zvano Marry bih ga izgazalo.

Marry:"Tata!"

Legnem na krevet i ona se baci na mene te legne na moja prsa. Kosa joj padne po licu,ali ja je sklonim. Na početku izgledala je kao ja,ali sada je ista kao i njezina majka. Ima nešto malo mojega,ali puno više sliči na Monu. Dok Peter izgleda kao ja. Ima zelene oči i kosa mu postaje sve frčkavija.

Harry:"Moraš biti tiha,tvoj mali braco spava. Znaš?"

Marry:"Da,tata. Ali gdje je mama?"

Nasloni svoje male ruke na moje obraze i ja se nasmijem. Volim kada imam nježne trenutke s Marry ili Peterom jer sam tada presretan.

Harry:"Mama sprema hranu za Petera. Jesi li ti gladna?"

Marry:"Nisam,moj blaco je uvijek gladan."

Nasmijemo se i ja obavijem ruke oko njezinih malenih leđa. Ona je poput Monine kopije i predivna je. Najljepše dijete ili najljepša kopija koju sam ikad mogao vidjeti.

Harry:"Volim te."

Stavi ruku na usta te se zahihiće i na kraju zarokće poput Mone. Rekao sam. Poput njezine kopije je.

Marry:"Ponovi to tata."

Harry:"Volim te."

Još se glasnije nasmije i ja čudno pogledam. Mogu osjetiti na prsima kako joj se trbuh trese od smijeha.

Marry:"Opet."

Harry:"Volim te?"

Nasmije se te joj se suze počnu slijevati niz obraza od smijeha. Šta je toliko smiješno u tom 'Volim te'?

Marry:"Volim te tata."

Zagrli me i ja poljubim njezinu malenu glavicu. Pomazim je po leđima i ona se umiri.

Monica:"Ma tko se tako smije?"

Marry:"Mama!"

Podignem pogled i ugledam najljepšu ženu na svijetu kako grli svoje maleno dijete. Marry je poljubi u obraz i ona se nasmije.

Marry:"Tata voliš li mamu?"

Harry:"Najviše."

Mona se nasmije te se spusti na krevet zajedno s Marry koja odmah stane između nas. Pogledam Monicu u oči i ugledam ogromnu sreću. Sretna je kao i ja i ovih posljednih mjeseci ništa loše nam se nije dogodilo.

Marry:"Volite li vise mog malog blacu ili mene?"

Zahihoćem se te pribacim ruku preko Marry i ona završi na Moninoj ruci koju lagano pogladim i ona se nasmije.

Monica:"Volimo vas jednako."

Začujemo kako se Peter lagano budi i kad se ustane nasmije nam se. Peter ne hoda ali se drži uz svaki predmet u ovoj kući i može da stoji. Nismo još čuli nijednu normalnu riječ od njega jer inače govori neke bezvezne riječi kao i ostale bebe. A Marry zna pričati i hodati. Već je odrasla i ide u vrtić. Ja radim,a Mona dan provede s našim sinom. Svi smo zadovoljni i niko se ne buni.

Harry:"Dobro jutro vojniče. Da li ste nam nešto priredili osim usrane pelene?"

Monica:"Harry,ne izražavaj se tako pred Marry i Peterom."

Harry:"A dobro ljubavi."

Ustanem se i otisnem poljubac na Peterovu glavu. On se malo zahihoće i nasloni glavu na moje rame. Odmah osjetim ogroman smrad i znam da je napunio cijelu pelenu. To je pravi Styles!

Harry:"Hoćeš li ga ti presvući ili ću ja? Mogu ja,nije mi prob..."

Peter:"Mama?"

Šokirano pogledam Petera koji je rekao mama. Da li je rekao mama? Jesam li dobro čuo?

Monica:"Rekao je mama!"

Monica mi ga uzme iz ruku i izljubi ga cijelog. Naravno da je rekao mama,nije rekao tata. Ni Marry nije rekla tata već mama. Jao super.

Monica:"Njegova prva riječ je mama."

Stavi ga u hodalicu i Peter nekako izađe is sobe. Marry siđe s kreveta te ode za njim. Marry i Peter se dobro slažu iako je Marry nekad ljubomorna jer većinu vremena posvetimo Peteru koji je manji i kojeg više pazimo. Ona je odrasla i nekad to shvati,a nekad i ne.

Monica:"Nismo presvukli pelenu Peteru."

Harry:"Ma pusti sad Petera. Dođi meni ovamo."

Uhvatim je za ruku i privučem sebi. Obavijem ruke oko njezinog boka te ju poljubim u vrat. Možda nemamo vremena za nas i naše trenutke,ali naša ljubav ne slabi. Dapače ona je sve veća zbog naše dijece.

Monica:"Ne mogu vjerovati da je Peter rekao mama. To je tako divno."

Harry:"Što misliš da ja nazovem Gemmu i kažem joj da odvede dijecu? A da ti i ja...uživamo i malo se opustimo?"

Stisnem ju jače oko struka te nas prevalim na krevet na što se ona glasno nasmije. Nađem se iznad nje te spojim naše usne i kratki poljubac pun nježnosti i ljubavi.

Monica:"Mislim da to nije loša ideja."

Zagledam se u te divne oči boje kestena koje me svaki put jednako očaraju. Svaki put kad je pogledam srce mi snažno zatuče kao i prvi put kada sam se zaljubio u nju. Divna je. I plus s time ona je moja.

Harry:"Lijepa si."

Naglo se zacrveni i spusti pogled. Prstom joj pređem po rumenim obrazima i izvučem joj na lice osmijeh. Uvijek se zarumeni na svaki moj kompliment iako smo već dugo skupa.

Monica:"Mogu ti nešto priznati?"

Harry:"Da."

Ubrzo osjetim njene ruke na svojim obrazima i zatvorim oči pod njezinim blagim i nježnim dodirom.

Monica:"Nisam mislila da će naša ljubav sagrađena od osveta preživjeti. Mislila sam da će se sve to raspasti,ali evo...gledaj nas sad sretni smo i volimo se. Imamo naše dvoje divne dijece i ništa nam drugo ne treba."

I ja sam tako mislio. Ali kada su sve te naše osvete završile i kada sam je zaprosio,odlučio sam do to bude naš početak iako nikad neću zaboraviti naše smiješne trenutke dok sam mislio da je Vanessa. Naš bijeg iz restorana i onda kad nas je mama umalo uhvatila dok smo se strastveno ljubili...Sve su to divne uspomene koje ću dugo pamtiti.

Harry:"Ja tebe volim Monica i to će tako uvijek biti. Nikad se više neću prisiliti i presjećati osveta. I sama si rekla da imamo našu divnu dijecu i neka nam oni jedini budu ono o čemu razmišljamo. Iako većinu vremena ja razmišljam o tebi."

I evo ga. Ponovo. Obrazi se u sekundi zažare i ona spusti pogled. Kao da smo još dečko i cura koji se svaki put zasrame na nekakav kompliment.

Monica:"Volim te."

Harry:"I ja tebe."

Zagrli me snažno tako da mogu osjetiti toplinu njezina tijela. Mi smo poput jedne duše u dva tijela. Naša ljubav je dovoljno jaka da sve prebrodi i da sve preokrene na dobro.

Harry:"I zapamti. Milisekunda. Sekunda. Minuta. Sat. Dan. Sedmica. Mjesec. Godina. Desetljeće. Stoljeće. Zauvijek. Ti i ja."

________________________________

Ne mogu vjerovati da je ovo kraj!
Još manje vjerujem da sam ovu cijelu priču napisala do kraja. Omg.

Ali više u zahvalama. ❤