Double back

Love me like you do

59. Dio

Monica's P.O.V.

Malo sam se izvukla iz zagrljaja kako bih ga mogla pogledati.

Monica:"Ti se šališ,zar ne?"

Uhvatim ga za lice I on me ponovo uhvati u zagrljaj. Ne,ne,ne...on ne može biti bolestan. Ne on. Ne samo on.

Ryan:"Monica,bolestan sam."

Monica:"Isuse Kriste Ryane."

Stisnem ga snažno u zagrljaj I njegova se prsa sve više počnu tresti koliko plače. Ryan boluje od leokemije I on...će umrijeti. Ne!

Monica:"Nećeš umrijeti Ryane. Slušaj me. Nećeš umrijeti."

On odmahne glavom I obriše maramicom suze. Osjetim peckanje u očima I ne izdržim. Zaplačem te ga zagrlim. Uhvati me svojim mišićavim rukama oko struka I stisne snažno uz sebe.

Ryan:"Monica. Ne plači. Ja sam sretan jer sam imao priliku viti s tobom I gledati to tvoje predivno lice. Pružila si mi sreću kakvu niko dosad nije. Mislio sam da ćemo mi paziti onu malu slatkicu,ali okolnosti se promjene u sekundi. Molim te ne plači. Želim da ovo kratko vrijeme koje imam...želim da gledam tvoj osmijeh. Barem danas. Jer sutra putujem."

Stisnem snažno njegovu košulju I jedino što mi je u glavi je to da će on umrijeti. Zašto? On je tako divan I nedužan.

Monica:"Gdje ideš? Ostani uz mene I bebu. Ti si joj poput drugog tate,Ryane."

Ryan:"Oprostio sam se od nje. Ovdje sam da se oprostim od tebe Monica."

Zašto mora ići? Neka svoje vrijeme provede uz mene I dijete. Učinit ću što god treba samo da on bude sretan.

Monica:"Gdje ideš?"

Ryan:"Svugdje."

Spustim ruku na njegov obraz I pomilujem ga. Nisam ni primjetila ni koliko je blijed. Poput papira je.

Monica:"Mogu li učiti nešto da budeš sretan?"

Ryan:"Samo se nasmiješi I ja ću biti najsretniji čovijek na svijetu."

Sjetim se svih naših divnih trenutaka I poklonim mu ogroman osmijeh I on me snažno zagrli. S njim sam imala devet najljepših mjeseci u životu I svaki dan mi je uljepšavao svojim malim gestama I svojim divnim osmijehom. Ponovo sam ga zagrlika jer sam shvatila da ubrzo to više neću moći uraditi. Zabila sam glavu u njegov vrat I dopustila da me njegov miris opusti.

Monica:"Ryane,ja ti želim reći da ću ti zauvijek biti zahvalna. Uljepšao si mi život svojim dolaskom I ne znam što bih bez tebe. Nikad ti nisam ni priznala koliko te samo obožavam. Ti si jedna predivna osoba I zauvijek ćeš biti u mome srcu."

Poljubim ga u obraz I on se odmakne od mene. Ne želim da ode od mene. Danas sam doživjela svašta. Dobila sam dijete I bila sam presretna,a sada se sve to srušilo i osjećam se prazno jer mi u glavi tutnji da će on otići da ga više nikad neću vidjeti.

Ryan:"Moram ići. Avion me čeka. Svijet me čeka."

Klimnem glavom te se prisilim da se ustanem sa kreveta. Odmah osjetim bol,ali ne zanima me jer se želim kao čovijek oprostiti s Ryanom.

Monica:"Nedostajat ćeš mi."

Ryan:"I ti meni,ali sada napokon mogu dovršiti svoju knjigu."

Klimnem glavom te mu se osmijehnem iako se u sebi kidam I pucam na sve strane. Ne mogu sebe ubjediti da njega više neće biti. Mora postojati nešto s čime bi se izlječio. Mora. Za sve postoji riješenje.