Zeus security ⏸️

Znak za pomoć

– K vragu! – pogledam preko puta, Raton taman izlazi s kavama. Pokažem mu glavom da krećemo za njima i znak zbog čega, on krene uporedo. Ostavi kave na krovu auta, pa krene kao svojim poslom držeći dvojac na oku.

– Primijetila si, a prošli su pored toliko mnogo ljudi. Nitko nije vidio. K vragu ni ja ne bih vidio, gledao sam tog skota, djevojku nisam.

– Tu je tvoja greška Rendall Zeus. Uvijek gledaj u djevojke i žene koje hodaju pored takvih gadova.

Hodamo za njima, dok ne uđu u supermarket. Nilla pruži korak, stigne do djevojke pa joj dodirne ruku dajući joj do zna nja da će joj pomoći. Raton uđe za nama, čekam dobar trenutak da se maknemo od ljudi, pa kada se ukaže Nilla zgrabi djevojku za ruku i istrgne je iz njegove.

– Hej koji kurac radiš kučko!? – vikne na nju, ali ne uspije ništa dalje. Zgrabim ga i stegnem mu ruke iza leđa. – Pusti me, pusti me skote!

– Ženo jesi li dobro? – pitam dok se ona lijepi za Nillu. – Je li te povrijedio?– ona sad već jeca.

– Pusti me govnaru to je moja žena, makni se. – Pribijem ga uz policu, nekakav deterdžent padne i raspe se po podu.

– Što ti je uradio ženo, govori!

– Dobro je dušo, dobro je, sigurna si sada. – Nilla je tješi, vidim Ratona kako prilazi i staje pored mene. Seronja se izbeči kada vidi da nas je dvojica.

– Oteo me. Oteo me prije tri dana.– djevojka progovara gušeći se u suzama. – Vuče me okolo ne mogu pobjeći.

– Lažeš kujo prokleta! – usudi se čak i progovoriti. Raton mu stegne vrat.

– Pljunuo bih te po sred lica govno, ali nisi vrijedan ni moje pljuvačke. – Narod se već skupio oko nas.

– Neka netko pozove policiju držat ćemo ovog otmičara dok ne dođu. – Svi se hvataju za mobitele i zovu. On se pokuša izmigoljiti.

– A, ne nikuda ti nećeš. – ritne se nogom ne bi li dokačio Ratona, nabijem mu koljeno u leđa, savije se kao znak pitanja.

– Sjedni dolje i miran. Imaš sreće što smo na javnom mjestu, vjeruj mi da bi sada gledao sam sebe iznutra da si nam pao u šake negdje na osami. Ali ipak moramo čuvati ugled. Nilla kako je ona? – okrenem se pa ih pogledam, Nilla je drži i daje joj vodu, neke su se žene okupile oko njih. Samo kimne glavom da je sve dobro.

– Hvala vam. Hvala vam do neba. Nitko nije gledao, nitko nije obraćao pažnju. Dva dana se trudim dok prolazim pored ljudi, ali ne gledaju.

– Netko je ipak vidio, nisu svi slijepi kraj zdravih očiju ženo. – Čujem sirene policijskih kola, on se uzjebe, Raton stisne još jače, ja ga posjednem na pod, stavim mu obje ruke na ramena i totalno ga zakujem za hladne pločice. Dva policajca ulaze unutra i prilaze nam.

– Zeus security – kažem prije nego krenu pitanja – Rendall i Raton Zeus. Ovaj šljam ovdje oteo je ovu ženu. Pokazivala je međunarodni znak za pomoć i naša prijateljica ga je vidjela.

– Gospođo jeste li bili oteti od strane ovog čovjeka?

– Da. Jesam, kunem se. Prijetio je mojoj majci, odvukao me i prijetio da će je ubiti ako ne budem s njim. Morala sam. Nisam smjela nikome reći, nisam smjela...

– Dobro. Ne brinite, pobrinut ćemo se za vas. I za njega. – jedan od njih priđe i stavi mu lisice. Narod krene pljeskati i zviždati. Djevojka grli Nillu i zahvaljuje dok je doslovno kupa svojim suzama. Još jedan policajac i policajka priđu. Ova dvojica uzmu skota, njih dvoje djevojku.

– Bit ćeš dobro. Bila si hrabra. Nadam se da će ljudi naučiti nešto iz ovoga. – Nilla joj mahne. Priđem i samo je zagrlim bez riječi. – O, pa... Dobro. Hvala. – kaže kroz osmijeh. Ljudi nas gledaju, prilaze i pljeskaju bodreći nas.

– Bila si odlična.

– Da ženska, svaka čast. – Raton je klepne po ramenu.

– Ljudi bi zaista trebali obratiti malo više pažnje na ove stvari dečki. Ne treba zažmiriti na nečiji jauk upomoć. Nikada. Gdje god da jesi, koliko god da si jak ili slab, sitan ili krupan, ne okreći glavu, ne ignoriraj poziv. Pomozi ili bar pokušaj.

– Dobro bi se uklopila među Zeuse ženo. – Raton namigne, ja se osjetim nekako vraški ponosan na nju. Stegnem joj ruku. – Hajde idemo kava se ohladila. Moramo biti u Tusconu prije mraka.

* * *

Parkirala sam auto ispred motela tri mjesta dalje od braće. Za svaki slučaj, neka imamo dva auta i neka nas nitko i ništa ne povezuje. Sobe su nam na istom katu, ali na dvije strane hodnika. Uskoro ćemo se infiltrirati u Rat dump i pokušati pronaći tog Harta.

Ne mogu da kažem da me nije strah, da mi u trbuhu nije oluja jer bih slagala. Istina jeste da mi je zlo. Želim pronaći moju Keylu po svaku cijenu, ali strah od onoga što ćemo možda naći ili nećemo paralizira me iznutra.

Stanem ispred ogledala i povučem ruž preko usana. Prijeđem rukama po tijelu koje se savršeno uklopilo u crnu haljinu koju sam uzela danas. I onda nekako u misli vratim drugo tijelo, veliko, krupno i veoma jako kako se omotalo oko mog ranije danas. Zagrljaj koji mi je Rendall dao u onom supermaketu je... Pa, recimo da me iznenadio, ali se i nekako utisnuo u moju kožu. Priznajem prošlo je malo vremena otkako me ijedan muškarac dotaknuo, a zagrljaje koje sam dobijala kao izraze sućuti zbog Keylinog nestanka i utješne dodire nikako u to ne računam. I htjela priznati ili ne Rendall Zeus izgleda baš popot nekog Boga, crn, mračan, ogroman i pored svega osjećajan, a to nikako ne ide uz takav lik.

– Začepi Nilla, nisi ovdje da o tome razmišljaš. Tražila si njegovu pomoć i ponašaj se kao ono što jesi. Stranka i ništa više. – kucanje na vratima me trgne, priđem i otvorim. Te crne oči pređu preko mene od stopala do vrha glave, a donja mu usna nekako završi ispred gornjih prednjih zuba blago zagrižena. Ja se umalo ne izvrnem na leđa.

– Rendall..

– Nilla... Ovaj... Lijepo izgledaš.

– I ti. – Bože daj me udari s nečim zar nemam što drugo da kažem?!

– Raton je dolje, idemo svako svojim autom ili...

– Da, da. Najbolje je tako. Onako kako smo se dogovorili. Ne poznajemo se, tek ćemo se upoznati ondje. Nitko ništa ne smije posumnjati znači sve se mora odigrati kako treba.

– Dobro. I ako on bude tamo...

– Ako bude... Onda opet po dogovoru.

– Neću proturječiti. Ako si spremna možemo krenuti. – zgrabim tobicu sa kreveta, iziđem i zatvorim vrata. Nasmiješi se, a ti bijeli zubi ispod mesnatih, crvenih usana zasjaje u polutami hodnika.

– Poslije vas gospođice, izvoli. – pusti me ispred sebe, i ne mogu da kažem da mi ne prija osjećaj njegovih očiju na mom tijelu.