Baxter ♡ Kenna
' Nije ni bio svjestan činjenice da je svojim hladnim poljupcima svaki put zapalio vatru u mom tijelu i srcu. Znam da je to radio samo zato kako bi učinio ljubomornu Engleskinju koja je zarobila njegovo srce. Nikada se nisam usudila n...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
I nakon dva dana od posjete klana Buchan Kenna se jako čudno ponašala. Baxter nije mogao da shvati šta je uticalo da se ona promjeni iz korena. Svaki posao je mehanički radila kao po rasporedu. Ujutro bi se prva probudila, on je to svaki put osjetio kada je njegov dlan tražio mirisno i podatno tijelo. Ali lijeva strana kreveta je bila hladna. I sam je znao koliko je ona obožavala da spava na toj strani kreveta jer je na taj način njena glava počivala na njegovoj strani srca. Nakon toga odlazio je na hladnu rijeku kako bi se okupao dok je Kenna bila zauzeta pripremom hrane zajedno sa kuharicom.
Čak i je Lexi osjetila da nešto nije u redu sa njenom gazdaricom. Već dva dana nije odlazila u šetnju sa njom. Stoga ju je pas tužno posmatrao svaki put kada bi ušla u njihovu sobu. Pošto je Baxter skoro cijeli dan provodio sa ratnicima ispred tvrđave dok su vježbali, i jedva je uprkos umoru čekao da se dočepa svog kreveta u kome će ga čekati njegova ženica. Ali raspoloženje je naglo palo u vodu kada je shvatio da nje nema u sobi. Zapalio je vatru u kaminu jer je ponovo počeo da osjeća neprijatan drhtaj koji je obuzeo tijelo. Lexi je skočila na krevet i počela da se mazi. On joj nije mogao odoliti pa se upustio u igri dok je Kenna ulazila u sobu.
Držala je desni dlan na stomaku dok joj je lice poprivalo bolan izraz. Uz samo nekoliko sekundi Baxter se našao tačno ispred nje i uzeo je u svoje naručje. Očima je prelazio po tijelu kako bi pronašao i najmanju povredu koja je izazvala toliki bol ali nije u prvi mah shvatio šta se dešava. Spustio ju je na leđa dok tužno upitao. ''Kenna, šta se dešava? Da li te je neko povredio? Nikada nisi bila ovakva?''
Tužni pogled je sakrio svaku emociju sreće. ''Stomak..mnogo me boli.'' Tiho je promucala. Čak je poželjela da je zemlja proguta kada je vidjela da je Baxter izvukao mali nož i počeo da reže tkaninu smeđe haljine koju je imala na sebi. Kada je ugledao mliječno bijelu kožu pažljivo je tražio bilo koju naznaku povrede. ''Da li si negdje pala?'' Kružnim pokretima je masirao jer se tako nadao da će otkloniti bol.
''Ne. Samo me pusti. To će proći samo od sebe. Možda sam nešto pogrešno pojela.'' Već joj je bilo neprijatno što je bila polugola izložena njegovom tamnom pogledu. Samo je htjela da uzme krzno, da ga prebaci preko glave i tako ostane zauvijek. Koliko god željela da sve ovo zaboravi, riječi majke su joj i dalje bile u glavi. Zato je izbjegavala svog muža tokom ova dva dana. Ponašala se razmaženo, a ona to nikada nije bila. Nije htjela da od sebe još više napravi totalnu jadnicu koja moli za pažnju i ljubav. Čak je i Lexi počela tužno da zavija ispred kreveta dok je šapama grebala površinu ispred sebe.
''Vidiš, čak je i tvoj pas tužan zbog tebe. I ne, nikako ne pomišljaj. Neću te nikada od sebe pustiti.'' Stavio je svoje ruke i sa jedne i sa druge strane Kennine glave. Tiho je šaputao svaku riječ samo da ih ona dobro čuje i da ih zapamti. ''Ti si moja. Samo moja žena. I ni smrt nas neće rastaviti. Ako ti boluješ, i ja sam bolestan. Ako si ti srećna, i ja sam. Povredit ću svakog ko ti nanese bol. Mnogo mi značiš da bih te tako lako izgubio. A sada ćeš mi reći šta se događa sa tobom, i pazi vrlo dobro šta ćeš da odgovoriš jer znam kada je ono što kažeš laž a kada je istina.''
