Hladni poljupci💋

💋Poglavlje 3💋

Kenna je konačno ispred sebe ugledala tvrđavu što je značilo da su napokon stigli. Bila je veoma umorna od puta a i bala, samo je željela da se ogrne krznom i da sklopi oči na krevetu. Plesanje sa mužem svakako može prozrokuje umor i bol u stopalima.  Ali se sjetila da nije rekla ni jednoj služavki da zapali vatru u kaminu što je značilo da je soba okovana hladnoćom. Teško je uzdahnula. Nije nikoga krivila. Naprotiv. Sve lijepe trenutke koje je počela da proživljava sa svojim suprugom često se znalo odraziti na njeno pamćenje ili zadatke koje je trebala obaviti ali ih je ona jednostavno zaboravljala. Niko je ne bi trebao zbog toga kriviti zar ne? Taman dok bude skidala haljinu sa sebe vatra će goriti u kaminu dok bude na sebe navlačila spavaćicu. Soba će ponovo postati topla a ona će utoniti u san. Veoma je sposobna da obavi taj zadatak. Nije imala srca da budi služavku. Imaju i oni pravo na san nakon posla koji obavljaju tokom dana.

Ali kada se penjala hladnim stepenicama do sobe osjetila je još nečije prisustvo iza sebe. Pažljivo je pogledala preko ramena i ostala je malo je reći iznenađena. A kako i ne bi. Iza nje je bio ni manje ni više nego Baxter. Progutala je pljuvačku i nastavila da hoda. Šta li on radi? Zar nije trebao da ode do svojih ratnika koji su spavali u drugim prostorijama? Možda je nešto zaboravio i sada ide da to pronađe? Ali u njihovoj odnosno ta soba je Kenni pripadala nije se nalazilo ništa što bi pripadalo Baxteru. Bile su samo njene ženske stvari, poput haljina, spavaćica i donjeg rublja. Nikada nije bila ovako nesigurna u sebe nego u zadnje vrijeme od kada joj se on prikada i pokazuje više naklonosti nego što bi to trebalo da radi. Bilo joj je žao što pored sebe nema kamen kako bi odalamila svog muža tačno po čelu. Ako je on izgubio razum, Kenna svakako nije.

 Nije ni bila svjesna da je svojom znatiželjom bila svakako smiješna Baxteru. Da se razumijemo, nije to bio omalovažavajući smijeh. To nikako. Samo mu je nekako bila slatka. Kada su stigli prva je skočila sa konja. Ovaj put nije sačekala da je on spusti, nego se odmah zaputila do svoje sobe. A taman je pomislio da ponovo želi da osjeti njegove ruke na svom struku. Dao je naređenje slugi da se pobrine za konja dok ju je on pratio u stopu. Želio se samo uvjeriti da vatra gori u kaminu a nakon toga ostavit će je da spava. Dobro. Možda spusti jedan ili dva poljupca na usne, samo kako ne bi posumnjala u nešto. I sam je nekoliko dana osjećao nalete hladnoće koja je prožimala njegovo tijelo. Čelo mu je povremeno gorilo. Povremeno bi se vatra ugasila. Sve je to prepisivao zbog susreta sa Adelaide. Nikada se nije plašio bolesti ali nije mogao dopustiti da Kenna dobije groznicu. Uprkos svemu želio joj je samo dobro.

Kenna je poželjela da prekine neugodnu tišinu kada je otvorila vrata svoje sobe. Okrenula se i malo je nedostajalo da se sudari sa Baxterom. U tom trenutku je spustio svoje ruke na njene samo kako bi je zadržao u mjestu kako ne bi pala. ''Polako.'' Promuklo je izgovorio riječ  od šest slova a to je bilo dovoljno da joj trnci prođu cijelim tijelom. Šta je ono pomislila malo prije u vezi kamena? Ipak će prvo sebe da odalami po čelu pa tek onda njega. Ponovo je osjetila njegov dodir. Bio je snažan i veoma posesivan. Uvijek je imao odličan vid i pazio je da se ona ne povredi.