24

835 18 0
                                    


Marija pov:

Morala sam da odem.Ne želim da sjutra moja deca budu povrijeđena.

Možda sam ispala sebična,možda sam
sad najgora osoba na svijetu,ali jebiga.

Život nije med i mlijeko.Naša veza je bila savršena,ali ja ne bih izdržala sav ovaj pritisak.Ne mogu da strepim svaki dan hoće li Bogdan doći živ kući ili će mi poslati njegov leš.

Ova odluka je najbolja za nas oboje.

Neću biti sama,sa mnom je krenula i Nina.Oba dvije idemo da sebi stvorimo novi život daleko od Beograda.

(3 GODINE KASNIJE)

-Marija,uskoro ti i Nina imate sastanak sa klijentima.Čekaće vas u sobi za sastanke-kaže mi moj šef.

-Važi Mario,sad ću reći Nini da se pripremi.

Nina i ja smo započele novi život kao i što smo planirale.Živimo u Barseloni.Završile smo studije ovde i već godinu ipo dana smo advokatice.Nismo otvorile svoju kancelariju,ali radimo u ogromnoj advokatskoj firmi.U toj firmi se najviše ističemo Nina i ja,mislim,neću da se hvalim ali ono...Plate su nam ogromne,i sebi možemo priuštiti koje god štikle i haljinu želimo.Vozimo predobra auta i ne štedimo ni na šta.Kad već imamo ovaj luksuz iskoristićemo ga.

Ne bahatimo se parama,ali ih ni ne štedimo kao prije u cent.Sad zaradjujemo milione od nekih parnica i tužbi.U početku smo bile skeptične i nismo htele odmah sve da potrošimo,ali smo se kasnije opustile i nije nam žao da damo i hiljadu eura na neke štikle jer znamo da ćemo tih hiljadu eura dobiti odmah nakon 10 minuta od kupovine.

Često razmišljam o Bogdanu.Da li se ponovo zaljubio,ima li novu djevojku,je li oženjen,ima li djece...postavim sebi po hiljadu pitanja dnevno.Bilo mi je teško u početku,ali sam se navikla,morala sam.

Ulazim sa Ninom u sobu za sastanke i kraj stola sjede naši klijenti.Dva muškarca i jedna žena.Jedan od njih dvojice je čini mi se stariji od mene mozda desetak godina,a drugi od njih je malo stariji od mene.Široka ramena,kratka brada,kratko podšišana kosa,ispod košulje mu vidim mišiće i iskreno,mogu reći da je komad.Ali i dalje je Bogdan ljepši.

-Dobar dan-obratim im se i oni mi uzvrate.

-Ja sam Marija Petrović,Vaš advokat.Ovo je Nina Janković-rukujemo se sa njima.

-Drago mi je,ja sam Stiven Kruz,ovo je moj partner Liam Stoun,a ovo je moja asistenkinja Olivia-govori ovaj ljepši.

-Drago mi je,pa da predjemo na slučaj.Hoćete da podignete tužbu protiv suparničke firme?-pitam ih.

-Tako je-kaže Stiven-ubacili su svoje radnike u moju firmu i krali podatke.Nisu uspjeli sve dokaze da prekriju pa smo sa onim što imamo htjeli da ih prijavimo.

-Dobro,možemo li da vidimo dokaze?-pita Nina.

-Možete-kaže Stiven u rukom pokaže ka Oliviji i ona izvadi lap top i pokaže nam.

Na videu je neki momak kako krade papire i trpa ih u neku torbu.Takodje je tu još par osoba što to isto rade ali u različitim kancelarijama.

Raspravljali smo još o ovom slučaju i kad se završio sastanak,Stiven mi je prišao kad su svi izašli.

-Gospodjice Marija,mogu li nešto da vas pitam?

-Možete naravno,pitajte.

-Jel hoćete da izadjemo na piće sad neki dan kad budete bili slobodni?-pita me i nasmeši se šmekerski.

-Pa...ne znam sad...-počinjem da mucam jer mi je neprijatno.

-Izvolite moj privatni broj-pruža mi karticu-javite mi za šta ste se odlučili-i izadje kroz vrata.

Ne znam koliko je ovo ispravno.Nisam ni sa kim bila posle Bogdana.On ih je sigurno do sad promijenio na stotine.

Možda bih i ja trebala da se opustim.

Svetlost u tamiحيث تعيش القصص. اكتشف الآن