24.deo

396 29 0
                                    

Razrušila sam uredno spremljenu postelju, čini mi se da je merena lenjirima koliko je prava. Svaka strana imala je tačan ugao. On je već sedeo na svojoj strani i čitao neku knjigu koja je izgledala vrlo dosadno po nazivu i koricama, ali kako nikada tako nisam ocenjivala knjige, prišunjala sam mu se i zavirila u nju sa njegovog ramena.

Usne su mu se blago izvile u osmeh dok očima više nije čitao već posmatrao mene koja sa punom pažnjom čitam i već vidim da ću mu ukrasti knjigu.

"Mala, ometaš me"

"Ja tebe ometam?!" razrogačim oči dok se odvajam u skoku od njega i mrštim celo lice.

"Dobro. Evo neću te ometati dragi moj dečko. Evo neću..." govorila sam ozbiljno dok sa sa kreveta jastuke spuštala na pod. Uzela sam prekrivač i tek kad sam ga povukla ka sebi shvatila sam da bi on trebao da nas pokrije oboje jer je bio jedan jedini. Svejedno sam ga povukla ka sebi ostavljajući ga potpuno bez ičega na sebi osim bokserica i bacila se u svoje gnezdo na podu dok je on uz osmeh prevrtao očima.

"Ti si takva kraljica drame" spustio je knjigu i prešao na moj kraj kreveta. Okrenula sam mu leđa da ne vidi da se smejem iako sam više od svega želela da stojim i buljim u njegovo telo koje je tako savršeno.

"Mala... Što se ljutiš ti na mene? Je li?" spusti se sa kreveta na mene i opkorači me.

"Rekao bih da se.... smeješ se" svuče pokrivač sa moje glave i krene da me ljubi svuda po licu. Prasnula sam u glasan smeh i otimanje dok me on svom snagom u rukama držao i ljubio. Odustao je tek onda kad se i sam umorio. Odgurnula sam ga sa sebe na jastuke i odahnula.

*dva dana kasnije*

Spustila sam voćnu salatu na sto i poređala čaše. Noć je polako padala i bilo je sve svežije, ali je zato nebo izgledalo sve lepše i lepše. Svaka zvezda postala je sve vidljivija i svetlucavija.

"Smrzla sam se" požalila sam mu se tiho, dok je on pored čaša spustio vino. Čim je oslobodio ruke odšnirao je svoju crnu duksericu i skinuo je sa sebe. Ogrnuo me njome i strpljivo sačekao da svoje ruke uvučem u predugačke rukave koje sam morala i da navuče malo da bih normalno funkcionisala.

"Bolje?" upita dok svojim prstima uzima krišku pomorandže koja je bila ukras u jednoj od činija na stolu.

"Mhm, mislim da su stigli...." izgovori kad ugleda da jako svetlo obasjava zidove kuće i približava se. Prebacio je ruku preko mojih ramena i privukao me k sebi, zajedno smo krenuli ka glavnom vratima kuće kroz dvorište. Ostali su već čekali tamo, čim su strčali niz stepenice ka autu koji se zaustavio iz njega je istrčala smeđokosa, izuzetno kratko podšišana ženica. Skočila je prvo u Adamov zagrljaj, a onda rukom privukla i ostale na tu gomilu.

"Kako ste mi nedostajali!" začula sam njen radostan cik dok se pozdravljala sa svima kao da su njena deca.

Mahir me lagano uhvatio za ruku i krenuo ka autu, da se prvo pozdravi sa svojim ocem. Kad sam ugledala tog čoveka, shvatila sam čije je gene pokupio. Bio je to uglađen, opušteno obučen čovek srednjih godina sa po kojom sedom u kosi i svojoj bradi koja ga je činila izuzetno privlačnim. Čim mi se pogled susreo sa njegovim shvatila sam na koga Adam i Mahir imaju oči čisto plave. Nejra i nije imala ovakve, njene su vukle na sivkasto ali njih dvojica su imali identične kao ovaj čovek.

"Mili moj dečače, kako sam te se uželeo..." krenuo je slobodnom rukom u njegov zagrljaj, dok je drugom idalje držao moju ruku čak možda i jače nego pre.

"I ti si meni nedostajao. Kako ste putovali?"

"Ma znaš nas. Volimo da putujemo gde god, samo nam daj auto, neki prirodom ukrašen put i već uživamo..." svidelo mi se to što je konstantno govorio u množini. Kao da u njegovom braku on i njegova žena nisu jedinke za sebe već jedinstvena celina.

"Ti mora da si ta Rigel?" upitao je ozbiljno pružajući mi ruku. Rado sam uzvratila pozdrav i blago se nasmešila:

"Jesam, drago mi je da se konačno upoznajemo..."

"Veruj mi da je meni još draže. Ja sam Nermin." preklopio je moju šaku drugom i blago mi se osmehnuo.

"MA NIJE LI TO VALJDA MOJ SIN CURU DOVEO?!" svu gužvu ta žena dovela je za sobom i usmerila pažnju ka meni, zbog čega sam se zacrvenela i postidela.

"Ja sam Alena, drago mi je da te prvo vidim nakon toliko razgovora iz kojih nisi izlazila, a sad konačno i upoznajem..." rukovala se radosno sa mnom dok je moju drugu ruku i dalje držao njegov otac.

"Mislim da ste je sad tako zaplašili...." našalio se Ziad, ali nije bio daleko od istine. Jedna moja ruka bila je u Aleninim rukama, dok je drugu držao Nermin, bili su divni ljudi to je bez daljnjeg, ali me to što sam mu upoznala roditelje i plašilo jer šta ako im se ne dopadnem i padnem njihove testove?

Nastaviće se....

Azurne noći IWhere stories live. Discover now