27 DEO

152 12 6
                                    

Kada se izgubi u daljinu samo prica i ne vidi nista.

"Zar nisam i ja mogla da budem njena cerka? Onda bi tata bio sa njom, Chiharu me ne bi mrzela i imala bih lepu porodicu. Otac me takodje ne bi mrzeo, jer tada ne bih ja bila razlod zato sto je izabrao moju majku a ne Jasmin. Zelim da sma ja zapravo Jaseminina cerka"

Nisam znao sta da joj kazem. Samo sam cutao kao idito celog puta do sale sa izlozbo. Cutao i razmisljao sta da kazem ali mi nista nije doslo do mozga. Kada sam se parkirao ispred ulaznih vrata guzva je bila ogroma, svi su ocekivali da vide Alice, naravno i ostale slikare. Ali ja nisam mogao da nateram sebe da napustim auto bez da joj odgovorim nesto i vratim je u normalu, zeleo sam da shvati koliko je ona zapravo posebna kao osoba.

"Jasemin ne moze da ima vise dece, zamalo je i izgubila trojku kada je imala nesrecu. Da je Yahiko izabrao nju, ti mozda ne bi postojala"

Okrene se ka meni tuzno.

"Mozda bi tako bilo i bolje"

"Mozda, ali ti postojis. Zato ne zelim da ikada cujem da to ponovis. Jer za mene ne bi bilo bolje, da nije tebe ja bih uradio razne gluposti nakon oceve smrti, tako da sada verovatno ne bih ni bio ziv. A svi ovi ljudi koje vidis ovde dosli su da vide tvoje radove. Chiharu te ne mrzi, samo joj je krivo sto je celog zivota odrastala bez oca i gledala njenu majku tuznu. Samo dozvoli ljudima da vide Alice koju vidim ja. Gospu ostavi za ljude koji to zasluzuju. A sada se osmehni jer celo ovo vece je tvoje"

Sada se na njenom licu nadje osmeh. Klimne glavom i krene da otvori vrata ali je sprecim.

"Cekaj da ja budem taj koji ce ih otvoriti"

Izadjem i predjem sa druge strane auta otvarajuci joj vrata. Prihvati moju ruku i izadje.

Kamere su krenule da skljocaju kao lude i oko nas je bilo samo bliceva. Predam kljuceve coveku pored, a onda sacekam da se Alice slika pa udjemo zajedno. Na samom ulazu videli smo slike poznatog slikara.

"Zezas me da si na istoj izlozbi kao i on"- okrenem se ka Alice koja se samo smeje zagonetno

"Naravno. Hajde idemo u moj deo, zelim da vidis postavu"

Klimnem glavom i krenem za njom. Dobila je glavnu sobu, iskreno jeste me malo iznenadilo. Da me ne shvate pogresno ja sam uvek verovao u Alice, ali na ovoj izlozbu su svi poznati slikari.

"Ovo"- krenem ali opet stanem

Opet me je ostavila bez reci. Slika od Jasemin bila je u centru kao sto je i obecala. Sa leve strane slike bila je slika mene, kao i slika trojke, ali ne u realizmu kao i moja. Htela je da skarije da je slika zapravo o njima. A onda je desno od Jasmenine slike bila ogromna slika.

Slika ispred koje sam stao i ostao bez daha. Glavna boja je bila plava, u centru slike je bila devojka koja sedi za klavir i svira, dok je oko nje bio okean. Beskrajni vodeni svet. Ali slika nije bila prazna jer je ispred nje bio kit, andjeo okeana. Ispunila je sve sto sam rekao.

"Nadmasila si sebe"- prosaputam gledjauci u sliku

"Sada je tvoj red. Zelim da te vidim kako igras"- spsuti ruku na moje ramen

"Ako te izneverim ne mrzi me"

"Budalo"- nasmeje se

"Gospodjice Alice vec imamo ponudu za jednu vasu sliku"- pojavi se njena menadjerka

"Lisa, hvala ti. Za koju sliku?"- prebaci paznju na nju dok ja gledam u sliku ispred sebe

"Beskraj"- pokaze na sliku u koju gledam

"Da vidim. Oh ovo je poprilicno velika ponuda. Ne znam videcemo do kraja noci. Ne verujem da cu dobiti vecu ponudu. Mozes li molim te da ti to sredis za mene?"

AkihiroWhere stories live. Discover now