24 DEO

160 12 0
                                    

"Rekla sma ti da prekines sa tim ponasanjem"- pogleda me ozbiljno majka

"Izvini u pravu si. Prekinucu sa time, prekinucu da vam smetam"

Udjem u sobu i pokupim sve stvari koje imam. Mozda bi bilo prava odluka da se ne vracam vise.

"Bato?"- pogleda u kofere koje nosim sa sobom

"Moram da idem mala. Ali kada god ti trebam mozes da me zoves, vazi?"

"Vazi"- nasmeje se jer ne shvata bas sta sam joj rekao

"Majko vise neces imati prolema samnom. Imam 17 ipo godina, necu ti vise biti na smetnji"- dodam krecuci ka vratima

"Akihiro cekaj, i dalje si dete"- pokusa da me spreci Karlos

"Karlos hvala ti. Iskreno drago mi je da si ti Sarin otac"- nasmejem se pre nego napustim stan

Cim sam usao u kucu docekala me je Alice.

"Javila sam banci"- stane u pola reci i pogleda me ozbiljno- "Sta se desilo?"

"Nista ne brini se. Sta je bilo sa bankom?"

"Nemoj da me lazes"

"U redu sam ozbiljno"

Sumnjivo klimne glavom pa nastavi da prica.

"Mozes ti da podignes moju karticu, javila sam im sve. Evo ti moja licna karta. Spremila sam spisak, prvo podigni karticu a onda kupi sve sa njom"- preda mi licnu kartu sa spiskom koji nije nimalo kratak

"Sta ces sa platnima?"

"Uzecu ih ovde, ima jedna radnja sa jako dobrim platnima"- klimne glavom

"Dobro. Gde je Chiharu"

"Evo me"- izadje iz sobe zajedno sa ostalo dvoje- "Idemo?"

"Da kupicemo karte tamo"- kazem polazeci ka vratima

"Mama je to vec sredila. Samo treba da ih uzmemo i krenmo nazad ka aerodromu"

"Vidimo se za dva dana"- dodam Alice

Dok se Chiharu zagrli sa Ichirom i Kurom.

"Nosis sve ovo?"- pita kada vidi pun gepek

"Ne. Nosim samo ovaj ranac"

"Sta je sa ostatkom?"- pogleda me zbunjeno

"Mama me je izbacila iz kuce"- kazem otvarajuci vrata

"O cemu pricas"

"Tacnije sam sam izasao. Jer majka kaze da joj smetam"

Nakon toga nije rekla nista. Vozlili smo se do aerodroma bez reci, cak i dom smo cekali da udjemo na avion. Voznja nije bila nista drugacija, samo smo sedeli i cutali. Kada smo dosli bilo je vec kasno, uzeli smo sobe i svaki se povukao u svoju sobu. Delio me je samo zid od nje, bila je u sobi pored moje. I hteo sam da otvorim vrata i pokucam na njena ali mi nesto nije dalo. A hteo sam previse, vise nego sto sam ikada hteo drogu. Bez moje dozvole moje telo se samo pokrenulo i vec je kucalo na njena vrata.

"Akihiro?"- pogleda me zbunjeno

"Ja, ovaj"- krenem ali ne znam sta da kazem

Ko god me video sada bi mi se smejali kao idiotu. A mozda i jesam jedan, sigurno jesam.

"Da li si dobro?"

"Mogu li da udjem?"- pitam nesigurno

"Udji"- pomeri se sa vrata pustajuci me u sobu

Opet ne znam sta da kazem.

"Ovaj"

"Akihiro hoces da prosetamo?"- pita odjednom

AkihiroWhere stories live. Discover now