Slomljen ✔

37. Ljubav

"Ne. Ti nećeš moći da preneseš sve od riječi do riječi."

"Želiš li da snimam?"

"Ne budi sulud, Hunter. Dobro sam. Vjerovatno me hvata obična prehlada." Zašutio je, ali sam mogla pored sebe da osjetim njegovo nezadovoljstvo.

Katy nas je čekala ispred škole kao što sam joj i rekla i nas troje smo se u tišini zaputili prema kafiću koji se nalazio preko puta. Tišina je bila puna tenzije, ali je ona sva pripadala Hunteru. Danas je prokomentarisao kako ne želi da bude upetljan u bilo šta što ima veze sa Katy, a takođe je naglasio kako bi trebalo da postupim kao i on.

Ušli smo u kafić i Katy je sjela za sto za kojim je sjedio Jason. Izgledao je pomalo nervozno, i u momentu kada mu je Katy uzela ruku, sve mi je bilo jasno. Stala sam za stolom i samo bez riječi gledala u dvoje ljudi koje su se sada grlili kao da je to za njih najprirodnija stvar na svijetu.

"Koliko..." Progutala sam pljuvačku i uhvatila se za stolicu. "Koliko ovo traje?"

"Već par mjeseci." Odgovorila je Katy pomalo nesigurno, ali sa upornošću i odlukom u očima.

"Pretpostavljam da tih par mjeseci je više od 4 mjeseca." Oboje su klimnuli glavom. "Znači tako."

"Dopusti mi da ti sve objasnim, Daria. Hunter, znam da si joj ti najveća podrška. Molim vas, sjedite." Jason, za kojeg sam mislila da neće da progovori tokom ovog razgovora, je sada zvučao kao glas razuma.

"Anđele, želiš li da ih saslušaš?"

"Ne znam. Zna li...Noah?"

"Zna. Sa njim sam pričala još i prije nego što smo Jason i ja završili zajedno." Klimnula sam glavom i polako sjela preko puta njih dvoje. Hunter je i dalje stajao iznad mene sa rukama koje su stiskale moju stolicu.

"U redu, onda. Možeš li da objasniš kako je tačno ovo..." Pokazala sam rukama na nju i Jasona. "Počelo?"

"Da. Da, mogu. U redu." Uzdahnula je i započela. "Želim najprije da znaš da moja osjećanja za Noahu nikada nisu bila lažna. Stvarno mi se sviđao i bilo je lijepo dok je trajalo. Bio je savršen momak... I nakon svega što sam mu uradila, on zaslužuje mnogo bolje. Ali da krenem od momenta kada je sve započelo. Prije nekih 6 mjeseci, rekla bih, je kada se sve u mom životu preokrenulo." Zatvorila je oči na trenutak i vidjela sam da je Jason uzeo njenu ruku i nježno je stisnuo u zanku podrške. Katy je pročistila grlo i nastavila da priča. "Moja porodica se nalazila u jako teškoj situaciji. Tata je izgubio posao koji nas je izdržavao, a nedugo nakon toga, mama je... Dijagnostikovan joj je rak."

"Katy... Tako mi je žao. Nisam... nisam znala." Ona je klimnula glavom i pokušala da se osmjehne kako bi ublažila bol koja je mogla jasno da joj se vidi u očima, ali joj nije uspjelo.

"Niko ne zna. Trudili smo se da nastavimo normalno da živimo. To je ona... Ona htjela. Tata je pošao u potragu za poslom koji bi mogao biti dovoljno stabilan da nas izdržava, ali i da može da plati terapiju. S druge strane, ja sam polako padala u depresiju i nisam uspijevala ni na šta da se fokusiram, a najmanje na školu. Noah je to primjetio i pokušao je da bude uz mene, ali ja nisam mogla ništa da mu kažem. Nisam htjela da me ostavi.

Tada smo i postepeno počeli da se odvajamo. Non stop smo se svađali i za mene to više nije bilo to, ali nisam znala kako da mu kažem. Pa i nisam. U međuvremenu, dok sam odugovlačila raskid sa njim, Jason i ja smo nekako i bili primorani da se zbližimo. Bili smo u istoj grupi ljudi i par puta me je odvezao kući. To i sama znaš. Jednom prilikom, kada me je ostavio ispred kuće, moja mama je taman tada izlazila da izbaci smeće. Do tad je već izgubila kosu od hemoterapije.

Sjećam se srama koji sam osjećala u tom trenutku, a sada me je jedino sramota što sam se ikada tako osjećala. Narednih par dana sam odbijala da pričam sa Jasonom, u strahu da bi mogao da kaže nekome od vas. Ali... Jednog dana je došao mojoj kući i... To je bilo prvi put da sam mogla nekome da se otvorim.