26. Što si mi učinila?

11 2 0
                                    

Noći se nije nazirao kraj, barem se tako Danielu činilo. Nakon što je dopustio vampirici da se pogosti njegovom krvlju, ona je izjavila da nešto nije u redu.

Zar nije popila dovoljno, pitao se dok mu je pogled odlutao do otvorene rane na njenoj nadlaktici. Je li mu se samo činilo, ili je njen promjer bio manji nego prije?

„Kako to misliš?" Anino pitanje prenulo ga je iz razmišljanja. „Zar ne zacjeljuješ?"

Budući da je bila sasvim uz nju, Ana je pobliže promotrila Teresinu ruku. Danielove oči su slijedile njen pogled. Nije bilo zabune – rana se smanjivala. Krv više nije kapala iz nje, a rubovi kao da su se polako primicali.

Teresa je podigla pogled ne bi li susrela Anin. „Nisam mislila na zacjeljivanje." Uperila je prst prema Danielu, bez da ga je pogledala. „Nešto nije u redu s njim. Njegova krv ima čudan okus."

Naravno, pomislio je Daniel, da sam pažljivije slušao na satovima biologije, vjerojatno bih mogao nabrojiti sve hormone koji se otpuštaju u stanju krajnjeg užasa. Onakvog kakav nastupa kada te, recimo, ugrize vampir.

„Moraš posjetiti liječnika. Što prije, to bolje."

Zbog te Teresine izjave, Danielove su se oči raširile. „Zašto liječnika?" upitao je. „Što si mi učinila?"

„Ništa", odvratila je Teresa. „Ne radi se o nečemu što bi bila moja krivnja. Ti nisi dobro."

I dok su njegove oči prelazile po pokućstvu dnevne sobe, tamnozelenoj sofi s drvenim stolićem i dvije zelene fotelje ispred nje, Ana je upitala: „Jesi li sigurna?"

Pitanje je nagnalo Daniela da pogled prebaci na dugokosu vampiricu koja je promatrala Teresu. U samo nekoliko minuta nakon što se nahranila Danielovom krvlju, vidno je ojačala.

„Znaš da ne griješim oko tih stvari." Teresin odgovor samo je pojačao zbunjenost u njemu.

„Oko kojih stvari?" pitao je, dok je uznemirenost sve više nadirala.

Teresa mu se zagledala u lice. Smeđe oči su joj bile tek neznatno prošarane jantarom. „Nisi dobro", ponovila je.

Danielu je sva ta zagonetnost već počinjala ići na živce. „Dobro, o čemu govoriš, dovraga? Hoću li se pretvoriti u vampira ili što?"

Teresa je samo smireno odmahnula glavom. Rukama se lagano oslonila o naslon jedne fotelje. „Ne", rekla je. „Ne postaje čovjek vampirom ako se vampir hrani njime. Da bi postao vampirom, ti bi se morao hraniti vampirskom krvlju."

Danielove usne su se razvukle u grimasu, a nos mu se naborao kada je pokušao zamisliti sebe u tom scenariju. Stresao se, a potom odmahnuo glavom da se otrese takvih misli. „O čemu se onda radi? Zašto nisam dobro?"

Ana i Teresa opet su razmijenile jedan od onih pogleda koji je dao naslutiti da se između njih odvija nijemi razgovor. Ovog puta, Ana mu je dala odgovor. „Teresa po okusu krvi može utvrditi nalazi li se u njoj nešto čega ne bi smjelo biti u krvi zdrave osobe. Krv oboljelih za nju ima drugačiji okus."

Teresin hladan pogled u kombinaciji s upravo izrečenim, nagnao je Daniela na cerek. „Što?" Glas mu je bio viši no obično. „O čemu govoriš? Kakvi oboljeli? Jel' ti to mene zezaš? Meni nije ništa."

Okrenuo se od nje i stao koračati od sofe do naslonjača na kojem je Teresa sjedila u trenucima kada se činilo da ju život napušta, te natrag do sofe.

Ni Ana ni Teresa nisu govorile. Daniel je zastao na tren, pogledao u lice vampirice koja je navodno imala uvrnutu supermoć, te ponovio: „Ništa meni nije." Potom se otputio do prozora zastrtog teškim zastorom. Uhvatio je rubove koji su se spajali u sredini, nakanivši ih razgrnuti, no umjesto da ih odmakne, zagledao se u vlastite ruke. „Ništa mi nije", ponovio je po treći put, šapatom.

DANIEL HERON: POSTANAKWhere stories live. Discover now