Poglavlje 3

210 1 10
                                    

Tražim Marka po školi, ali nigde ne uspevam da ugledam njegov oštar jawline. Suze prete da izbiju.

Penjem se uz stepenice i skrećem desno prema stomatološkim i medicinskim ordinacijama. Kod prvih nadesno, vidim strejtaru Ivu kako nosi hanzaplaste, zavoje i masti. Odmah shvatam šta se ovde dešava.

Presrećem je i vičem: "Ja ću se postarati za to".

Krećem da okrećem kvaku, ali me Iva sprečava, ja je šamaram i otimam joj sve iz ruku. ona pada niz stepenice u slow-motionu kao Dambldor u Hari Poteru. Ups upravo joj zalepih strejt facu u pod. Gej gas.

Ulazim u medicinsku ordinaciju. Medicinske sestre, naravno nema. Ipak u ovo vreme radi u striptiz klubu davajući lap dancove nastavniku Džoniju, jer je ne plaćaju dovoljno.

Marko sedi na jednom od kreveta, držeći za svoj opečen vrat. Podiže pogled, i vidim mu suze u očima. Sedam na stolicu pored kreveta, i ćutim, ne znajući šta da mu kažem.

Pokušavam barem da izustim izvinjenje, ali reči ne izlaze.

U neprijatnosti, gledam kroz prozor, ka školskom dvorištu i tamo vidim ono krme kako se i dalje valja. Ljudi su se okupili oko njega, misleći da je beskućnik, koji pokušava da zaradi nešto para svojim plesačkim sposobnostima.

Vraćam pogled nazad na Marka, i shvatam da moram ponovo da se iskupim za svoje grehe. Pitam ga da li mu treba pomoć, a on ćuti na to.

Pošto vidim da ne planira da odgovori, uzimam stvari u svoje dobro formirano mišićave ruke.

Sedam na krevet pored njega i  odlepljujem onaj hanzaplast što sam oteo onoj strejtari Ivi, pre nego što sam je gurnuo niz stepenice. Ups. Gej gas.

Nežno mu stavljam flaster na opekotinu. Ne znam kako se on oseća povodom toga, ali se ne žali, možda zato što mu prija, a možda zato što je mutav. Nadam se da je prvo.

Hanzaplast je stavljen, a onda vidim Marka kako okreće glavu ka meni, zbunjen izraz lica na njegovoj faci. Ne razumem šta nije u redu, a onda shvatam da je moja ruka i dalje na njegovom vratu.

Oči nam se povezuju, i niko ne progovara. Izgleda kao da se soba smanjuje, a temperatura povećava. Sve je tako tiho i mirno, a u mojoj duši, otvoreno vidim ovo mirno more.

U toj tišini, pada kutija hanzaplasta na pod. Gubi se kontakt očiju. Obojica krećemo da je podignemo, a naše ruke se dotiču. Na kontakt, Marko brzo sklanja svoju, i osećam prazninu u svom srcu i crnilo u svojim plućima.

Čini mi se kako u pozadini čujem nešto kako skiči. A onda i vidim Aleksandra kako mu dupe gori, od svog valjanja po usijanom betonu.

"OVO JE DECO, SILA OTPORA SREDINE. ZAPAMTITE ZA PRIJEMNI", reče Mileta, dok se trčećim korakom vraća u kabinet biologije, da završi započeto.

Marko zatim ustaje i izlazi, a sebi u bradu mrmlja nešto, što nisam uspeo da čujem. Ja ostajem da sedim u onoj sobi, ne znajući šta sledeće.

Ljubav u Doba CigaretaWhere stories live. Discover now