Moj zaštitnik #3

8. poglavlje

Kriste! Ta žena je bila slomljena, a bol u njezinim očima je bila očita unatoč onome osmijehu na njezinome licu. Taj osmijeh mi uvijek oduzme dah kada ga ugledam. Iako dobro skrivam svoje osjećaje, ponekada izađu na vidjelo kada je vidim kako mi se smiješi. Nikada ne bih mogao niti zamisliti da će mi se ta žena smiješiti. Ne meni, gadu koji se uvijek prepirao s njome o raznim glupostima. Gadu koji je doslovno bježao kada bi ona ušla u prostoriju. I ne, nisam bježao jer sam je mrzio. Tu ženu sam mrzio doslovno jedan dan dok mi se nije počela zavlačiti na mjesta na kojima rijetko koga puštam. Bježao sam od nje zbog svojih osjećaja koje osjećam prema njoj. Bježao sam zbog nje.

I taj bijeg je očito bio uzaludan jer nas je doveo do današnjega trenutka. Onoga vatrenoga poljupca u ormaru koji mi je oduzeo dah i dar govora. Želio sam se povući i pobjeći kao uvijek, ali jednom kada sam je osjetio u svojim rukama, nisam mogao. Zato sam nastavio uživati u njoj i njezinim vatrenim usnama. Ta žena će mi jednom doći glave i siguran sam da mi to ne bi smetalo. Imala me je u šaci, a da toga nije bila niti svjesna.

Ponovno sam bacio pogled prema stepenicama, spreman otići do nje kada sam začuo auto ispred kuće. Trenutak poslije su uletjeli Gabriel i Mia koja je držala Nathana u rukama. Vidio sam koliko je bila zabrinuta i shvaćao sam je. I sam sam vraški bio zabrinut zbog žene koja je ovoga puta pobjegla od mene.

„Gdje je?", upitala je Mia.

„Gore u sobi. Mia, stvar je ozbiljna", rekao sam tiho. Gabriel je stajao iza mene i promatrao prijeteća pisma. Mia mi je prišla i slobodnom me rukom pomilovala po obrazu. Na trenutak sam zatvorio oči. Mama i Mia su jedine kojima sam to dozvoljavao, a danas sam to dozvolio i Mayi. Smatrao sam da su moji ožiljci znak slabosti zato sam ih skrivao ispod guste brade.

„Idem s njome razgovarati."

„Nadam se da niste rekli nikome za ovo. Za sada ne želim da itko zna."

„Kada si mi rekao za dokaze, morao sam javiti Kevinu. On će pretražiti otiske prstiju u laboratoriju", rekao je Gabriel. Kimnuo sam glavom. Mia je prišla stolu i zagledala se u poruke.

„Oh Bože", rekla je tiho. Zagledao sam se u njezino lice. Nježno je pomilovala Nathana po glavici kao da i njega želi utješiti.

„Ti znaš o čemu je riječ", rekao sam mirno. Želio sam da mi odmah kaže, ali sam odlučio šutjeti. Ipak želim čuti cijelu priču od Maye.

„Pola priče. Znam samo pola priče, Seb. I ovo je definitivno bila ozbiljna stvar."

„Jeste li našli jebenoga gada? Njezinoga oca?" Gabriel je odmahnuo glavom. „Onda ga sam idem naći i ubit ću ga! Tako mi svega, ubit ću ga!" Bio sam bijesan. Imao sam poriv razbijati okolo, ali nisam želio dodatno prestrašiti Mayu koja je bila dovoljno prestravljena. I nisam želio prestrašiti dječaka u Mijinom naručju. Ali kada nađem njezinoga oca, nisam siguran što ću točno napraviti. Nije trebao lagati o porukama. Nije ih trebao skrivati. Da smo znali da ih je ovoliko, poduzeli bismo nešto. Bili bismo korak ispred. Ovako bez njih smo tapkali u jebenome mraku. Prokleti gad!

„Hajde, uzmi ga", rekla je Mia i pružila mi Nathana. Zbunjeno sam ga uzeo i privukao na svoje grudi. Njegova malena glavica se odmah smjestila u udubinu mojega vrata. Bože, kako sam samo volio ovoga dečkića.

„Dok njega držiš kod sebe znam da ćeš biti dobar. Idem sada kod Maye." Poljubila me je u obraz te se stepenicama popela gore. Poželio sam i sam otići za njom. Želio sam biti s Mayom u ovome trenutku, ali znam da će me Mia otjerati. Prokletstvo! Osjećao sam se tako bespomoćno!

„Gledaj, moja žena će porazgovarati s njome. Maya će sići i objasniti nam sve o porukama ako može."

„Znam da može, Gabriele. Nisi je vidio kada je ugledala zadnju poruku." Prstom sam pokazao na poruku koja spominje nekoga brata. Mislim da mi taj njezin pogled nikada neće otići iz misli. Da sam mogao, spriječio bih ga da se uopće nastani na njezinome prekrasnom licu.