Ljubav sa okusom čokolade 🔚

Epilog

Nekoliko mjeseci kasnije....

Elena nije mogla sakriti svoje oduševljenje. David je sve ono o čemu je sanjala i više od toga. Prepustila se maštanju. Tijelo joj je još uvijek bridjelo od dodira koje su upravo razmijenili. Mislila je da će ih brak promijeniti možda na neki način primiriti, prizemljiti, jako se prevarila. David je i dalje bio nezasit njenog tijela, jednako kao i ona njegovog. Svaki slobodan trenutak, između silnih obaveza, koristili su za sebe i svoje zadovoljstvo. U firmi su nekoliko puta zamalo bili uhvaćeni, ali to je samo doprinjelo povećanju strasti i užitka. Ponekad je imala osjećaj da svi znaju što rade, ali od sreće je nije bilo briga.

Plovila je na oblaku sedmog neba i nije je zanimalo tko šta zna ili pak misli. Ona je oko Davida i sebe stvorila balon sreće i samo je njihovim najbližima dozvoljeno da im se približe i podijele tu sreću sa njima. Kada bi još samo mogla konačno reći Davidu da je trudna, ali još nije vrijeme. Ne želi da ga išta omete u pripremi za predstavljanje nove linije čokolade. Sve je to trebalo biti gotovo još onda kada su se vratili iz Italije, ali se onda sve zakompliciralo. Nona je završila u bolnici, a i postojale su određene restrikcije. Iako njih nije toliko zahvatilo svo ludilo i živjeli su poprilično normalno, neka ograničenja su ipak bila na snazi. Tako da je sve bilo odgođeno do daljnjega. No sada se situacija koliko toliko stabilizirala, pa je sve dogovoreno za sljedeći vikend. Zna da bi se David silno veselio, ali zna da će iznanađenje biti još i uspješnije, kada mu vijest obznani nakon uspješne prezentacije. Samo se nadala da će i nona Lucinda sve to dočekati. David odbija povjerovati da je došao kraj, ali Elena je itekako svijesna da se ona u posljednjih par dana diskretno oprašta. Još ne može zaboraviti sjaj u Davidovom oku onoga jutra kada su im Luca i Sara obznanili da čekaju dijete. David se tada samo okrenuo prema njoj i nježno je poljubio, ali joj ona iskra u njegovim očima nije promakla. Znala je da će ga ovime učiniti još sretnijim. Iz razmišljanja je prenu kucanje na vratima.

- Slobodno.

-Oh dijete nadam se da ti ne smetam? -reće nona obazrivo.

-Naravno da ne, nemojte to nikada ni pomisliti.

-Htjela sam te nešto zamoliti.

-Naravno, samo recite.

-Znam da si ti izrazito bistra djevojka, i svjesna sam da si primjetila da se ovih dana opraštam sa svima vama.

-Jesam nono, ali nemojte tako, ima u vama još života. Tko će se igrati sa unucima kada dođu na ovaj svijet!?

-Oh mila moja, mislim da nema više puno života koji je ostao u ovim starim kostima. No znaj da ne žalim ni za čime. Smrti se veselim kao staroj prijateljici. Moje vrijeme je došlo i ja ću ga prihvatiti objeručke. Sretna sam što sam dočekala da svoje momke vidim sretne uz njihove izabranice, a pogotovo što znam da će obije podariti djecu mojoj djeci.

-Ali kako znate?

-Elena dijete, ja možda jesam stara, ali vid me još dobro služi, a hvala Bogu i intuicija. Ti naprosto sijaš posljednjih nekoliko tjedana. Čudim se samo da David još ništa nije posumnjao.

-Znači vi se slažete sa time što mu još nisam rekla?

-Naravno dijete, ti sigurno imaš prave razloge i čekaš određeno vrijeme ne bi li mu to saopštila. Jesam li u pravu?

-Da u pravu ste nona, htjela sam mu to reći kada završi predstavljanje nove linije čokolade. Tada ćemo svi biti na okupu. Nego vi ste došli, jer ste me nešto trebali, a opet smo nekako završile na razgovoru o meni.

-Ma nema veze dijete, ja uživam u tvome društvu, ali da došla sam te zamoliti za jednu uslugu. Znaš, nedugo nakon što sam saznala da sam smrtno bolesna započela sam nanovo pisati dnevnik. U njemu su sva moja sjećanja, moje misli, jednostavno sam istresla čitavu dušu u njega. Voljela bih nakon što umrem, da ga ti uručiš Davidu. Poznajem ga dovoljno dobro da znam da će se u nekom trenutku slomiti. Koliko god se sada činio miran, staložen i pomiren sa tim da mogu umrijeti svakoga trena.