23. Deo

6.4K 238 13
                                    

– Jesi li ti meni gladna? Jesi li? – pomazim Diksi po glavi i ona se pribije uz mene. Nosim je prema stanu, i ne osećam da je tu. Tako je tiha i mirna. Pola sata, koliko mi je trebalo od azila do stana, ona se nije ni čula. Pribila se uz sama vrata automobila i nemo je gledala kao da se pitala gde je sada vodim. Malo se uzrujala kada je Andrej uzeo da je prenese u auto, ali se kasnije smirila.

– Jesi li spremna da upoznaš taticu? Malo će verovatno vikati i biće veoma ljut, ali sigurna sam, kada te malo bolje upozna, da se neće moći odvajati od tebe – nasmešim se svom psu i otključam vrata. Spustim Diksi na pod i poguram je unutra. Podigne pogled i pogleda me. Sedne na pod, pored vrata, pa krene da razgleda okolinu i mene.

– Izgleda da sada nećeš upoznati svog tatu. Ovaj put sigurno nije tu. Vratio se jutros i opet otišao ko zna gde. Tačnije, ko zna kome – kažem Diksi, a ona ne reaguje. Naravno da ne reaguje, pa pas ne može da govori. Vuk je sigurno opet otišao kod Ane. Bilo mu je malo što je proveo celu noć sa njom, pa je rešio da da je poseti i zadovolji svoje potrebe.

– Tata se neće vratiti, tako da smo nas dve same. Možemo da pravimo žurku – pričam sa Diksi i onda krenem u kuhinju. Otvorim frižider i izvučem mleko. Uzmem jednan tanjir pa sipma u njega mleko i spustim ispred Diksi. Bojažljivo priđe tanjiru i polako krene da pije mleko.

– Već si završila? Izgleda da si bila mnogo gladna.

– Ajde, idemo da te okupamo – uzmem je u ruke i uđemo u kupatilo. Spustim je u tuš kabinu, pa podesim vodu tako da bude mlaka.

– Da li smem da te okupam sa ovim šamponom? – pogledam u Vukov šampon, pa pogledam u Diksi. Nadam se da neće ništa da joj bude. Utrljam šampon u njeno krzno, a ona počne da skače u vodi.

– Devojko, mirna budi. Puna sam vode – na brzinu isperem šampon iz njene kose i onda je uvijem u ćebe. Izvadim je iz tuš kabine i unesem u sobu. Spustim je na krevet, pa krenem da joj brišem mokro krzno. Ne stignem lepo da je obrišem jer se ona otrgne i legne na Vukov jastuk.

– Stvarno? Zar svaku žensku vrstu privlači? Mada, možda će početi i muškarce da privlači. Neodoljiv je za sve nas – pogledam u Diksi, a ona samo dublje zagnjuri glavu u jastuk.

– Ja idem, hoćeš sa mnom? – krenem ds izađem iz sobe, ne bih li videla da li će krenuti, ali džaba. Ne zanimam je više.

– Super. Sad mi je, bez svog prisustva, prisvojio psa. Zar je moguće da sve vrste obara sa nogu? – krenem u kuhinju pričajući sama sa sobom. Uključim aparat za kafu i sačekam.

– U kurac! Šta je ovo? – začujem kako Vuk viče i potrčim prema sobi. Sigurno je video Diksi. Jao, teško meni sad.

– Šta je bilo? – uđem u sobu i ugledam Diksi na krevetu kako gleda u Vuka i maše repom, a onda ugledam i besnog Vuka koji će svakog trenutka ubiti mog psa.

– Šta pas traži u mom krevetu? – baci nekoliko fascikla na komodu i strelja me pogledom.

– Odmara se – nasmešim se, pa uzmem Diksi u naručje. Ne želim da rizikujem, mogao bi da je baci kroz prozor.

– Ja nemam psa. Odakle se stvorio? – nervozno prođe rukom kroz kosu. Pa, očigledno ga seks partija nije smirila. Ako, tako mu i treba.

– Stvorila. Ona je Diksi i moja je – ispravim ga, pa ponosno podignem Diksi.

– To stvorenje neće živeti zajedno sa mnom – prstom pokaže na Diksi i svuče sako.

– Odakle ti? Koliko se sećam i koliko znam o tebi, ti nemaš psa – prekrsti ruke i gadljivo pogleda u Diksi.

– Kao prvo, ti ne znaš ništa o meni, a kao drugo usvojila sam je. Andrej ima azil i uzela sam je odatle – pomenem Andreja čisto, eto, da ga bocnem. Ali džaba, ne značim mu ništa. Nije ljubomoran i ne zanima ga ni Andrej ni neko drugi. Kao što piše u pravilima, možemo međusobno da se varamo.

– Eto, super. Taman će Andrej moći lepo da brine o psu. Čovek se razume u taj posao i pružiće joj ljubav. To psima treba, zar ne? – sa onim svojim polu osmehom kaže i počeša se za bradu.

– Da, kao i svim živim bićima, tako i psima treba ljubav. Andrej je veoma stručan po tom pitanju i veoma lepo ume da se brine o svima – za malo vremena što sam provela sa Andrejem, shvatila sam da je mnogo dobar. Obožava životinje i zna kako treba postupati sa njima. On je stvarno jedan divan čovek.

– Super. Sada uzmi tog psa i uradi već nešto sa njim.

– Ako Diksi ode, idem i ja – naravno da neću dozvoliti da Diksi ode negde. Oduvek sam želela da imam psa i zadržaću je pod svaku cenu.

– Hoćeš li bar jednom uraditi kako ti kažem? Umoran sam i želim da spavam, a to ne mogu jer je ona ležala na mom jastuku – prođe rukom kroz kosu i šutne nogom krevet.

– Naravno da si umoran – prošaputam.

– Molim? – okrene se i pogleda me. Izgleda da me je čuo.

– Kažem, naravno da si umoran. I ja bih bila da nisam spavala celu noć i ceo dan. Normalno je to – objasnim mu, a on me zbunjeno pogleda kao da ne zna šta je radio sinoć i jutros.

– Ali džaba, očigledno je da ti nije pomogla pošto si nervozan – nasmejem se i izađem iz sobe.

Savršena noć Tempat cerita menjadi hidup. Temukan sekarang