"Da,nisi trebala još ustajati. Slaba si još uvijek."

"Neću biti slaba kad me zagrliš i pomogneš mi da osušim kosu."

"Sa zadovoljstvom klinko,ali poslije toga moraš nešto jesti."

"Dobro ionako sam gladna."

Uzeo sam Emminu četku i nekoliko puta sam nježno povukao kroz njenu dugu,tamnu kosu. Uzeo sam fen i osušio joj kosu. Sad joj je kosa izgledala kao svila. Mekana i sjajna,baš kao i srce moje klinke.

"Sad idemo jesti."

Rekla je.

"Da,ali hajde prvo iznenadi svoje roditelje. Bili su slomljeni ovih dana."

"Ti idi dole,a ja idem u maminu sobu."

(end of James's P.O.V.)

Emma P.O.V.

Krenula sam prema majčinoj sobi. Nedoatajala mi je. I ona i tata. Pokucala sam i ušla unutra. Mama je ležala na krevetu i bila je okrenuta prema prozoru.

Prišla sam joj i zagrlila je.

"Emma,jesi to ti?"

"Da mama ja sam."

"Dušo falila si nam. Tako sam se preplašila. Jesi li dobro? Jel ti nešto učinio?"

"Ne mama,dobro sam. Sve je uredu. Sad sam tu sa vama."

"Dušo."

"Mama nemoj plakati,sad sam tu sa vama."

Zagrlila sam je i ja sam počela plakati. Nedostajao mi je njen zagrljaj. Koliko god godina budem imala uvijek ću biti njena malena djevojčica ili ti kako James kaže klinka.

"A gdje je tata?"

"Dole je sa ostalima."

"Onda idemo i mi dole."

"Hajdemo."

Opet sam ju zagrlila,a ona me je poljubila u kosu.

"Nedostajao mi je tvoj miris,kćeri."

"Mama i ti si meni nedostajala."

Sišle smo dole i svi su već sjedili za stolom.

"Tata."

Povikala sam i zatrčala se u njegov razgovor.

"Kćeri,nedostajala si nam svima."

Snažno me je zagrlio. Očinski i zaštitnički.

"Tata,dal' me možeš pustiti iz zagrljaja,gladna sam."

"Sad vidiš koliko si mi nedostajala."

"A sad će i moj stomak napokon vidjeti hranu."

Iza očevih ledja stajala je Ams sa suznim očima.

"Emma."

Pritrčala mi je u zagrljaj i obje smo počele plakati.

"Tako si mi falila Ams."

"A tek ti nama."

Stajale smo zagrljene desetak minuta. Obe smo,kao što sam već rekla,plakale.

Odvojile smo se jedna od druge i sjele za stol. Tako sam gladna. Sjela sam izmedju tate i Jamesa.

Izvadila sam si odredjenu količinu hrane i počela jesti. Izgledali smo kao velika porodica. Zapravo i jesmo već.

Nakon ručka,Ams je otišla kući,a mama i tata su otišli negdje. Ja i James smo ostali sami. On je preuzeo posao da pospremi tanjire od ručka,a ja sam otišla u svoju sobu.

Stala sam pokraj prozora i navukla rukave na ruke. Znam da kad sam bila mala majka me je uvijek galamila zbog toga,ali ja bih to uvijek radila. Gledala sam vani i razmisljala o svemu. O svemu što se dešavalao prethodnih dana. Koliko li su svi bili shrvani? Svi su plakali i to me je boljelo. Plakali su i tugovali za mnom. Ne znam šta je Michael htio postići sa ovim kidnapovanjem. Zaboravit ću sve ružno što se desilo i nastavit ću dalje sa životom.

Osjetila sam nečiju ruku na svom ramenu. Protresla sam se.

"Ja sam klinko,ne brini se."

Klinko, sjetila sam se kad mi je onaj odvratni gad to govorio. Kad je James to govorio svi oni lijepi osijećaji su prolazili tijelom.

"Nedostajao si mi James."

"I ti si meni klinko."

Okrenula sam se prema njemu.

"Volim te Jamie."

I prislonila svoje usne na njegove.

Nedostajali su mi i ovi naši poljubci,sve one gluposti koje smo radili. Sjetila sam se one večeri kad smo se prskali bojama.

"I ja tebe klinko."

Šapnuo mi je na uho.

___________________________________

Eto ga novi nastavak. Mozda je malo dosadan,ali tako mora biti.

Sljedeci nastavak nisam sigurna kad će biti. Potrudit ću se da bude u toku sedmice,ako ne to onda opet za vikend.

Volim vas sve..

And Happy b-day,Harry.. :)

We love you ❤❤

Ona je njegova klinka ❤Where stories live. Discover now