Chapter 32.

944 53 7
                                    

*rekapitulacija*

.

.

Otvorila su se vrata dok mi je se nesto priblizavalo.

Pogledala sam gore, na sto mi je srce odmah palo.

Harry je stajao bez majice, na vratima, sa izrazito ljutim pogledom na licu.

''Pa tko je na telefonu?'' Pitao je, na sto sam odmah pogledala prema dolje.

.

Suze su mi se prijetile proliti, te sam otvorila usne da nesto kazem, ali ni jedna rijec nije napustila moje usne.

''Ja bih trebala tebe pitati isto, Harry.'' Stisnula sam zube, podizajuci glas. Bacila sam mu telefon na prsa, prolazeci pored njega.

''Blue, planirao sam ti jebeno reci!'' Povikao je. ''Ti jednostavno ne mozes cekati, nije li tako? Prokletsvo..''

''Kada? Kada budes otisao iz mog zivota kao i prosli put? Pitala sam te Harry, bili smo sami zajedno i jednostavno nisi mogao da rastistis to sa mnom.'' Potreseno sam govorila. ''Mogao si mi jednostavno sam reci.''

''Nije tako jednostavno, jer sam znao ako ti kazem, da ces postupiti bas kao sto sada postupas!'' Odmahnuo je glavom. ''Nemoj se ljutiti, molim te samo razgovaraj sa mnom. Sve cu ti ispricati.'' Ocajnicki je govorio, priblizavajuci mi se.

''Da si mi rekao istinu odmah na pocetku, ne bi postupala ovako. Ne bih reagovala na ovakav nacin. Boli kao pako i ti to znas.'' Trepnula sam suze.

''Blue.. stani.'' Izjasnio je se, dopirajuci do mene.

''Ne.. samo nemoj.'' Odmahnula sam glavom, dok su mi suze napustale oci.

Odmakela sam se od njega, trceci do kupatila, gdje sam zalupila vrata sa sobom.

Zakljucala sam vrata, pritiskajuci ledja protiv drvenih vrata, primicuci svoja koljena prema grudima.

''Blue, otvori vrata.'' Rekao je mirno, ali sam mogla naslutiti bol zacinjenu u njegovom glasu.

''Odlazi.'' Plakala sam. ''Ne zelim da razgovaram o tome. Ne sada.''

Harry je tesko disao, jasno pokusavajuci da iskontrolise se kako ne bi podigao glas na mene.

''Nisam cak ni siguran da cu prihvatiti tu ponudu. Jer znas postoji jedna stvar koja me zaustavlja a to si ti i ova porodica.'' Ocajnicki je govorio.

Nisam nista odgovorila, jer me je previse boljelo zbog cinjenice da mi nije odmah rekao. Trebala sam biti ja prva osoba koja bi saznala o tome, ali ne on je mislio kako moze to sacuvati od mene.

Da, shvacam da je to planirao jer je znao da cu ovakvo nesto odreogovati. Plakala sam jako, ne znajuci sta sam zapravo htjela reci.. ali, da mi je jucer rekao, vjerovatno bih bila manje ljuta na njega.

Ovo je njegov san. I kao i zadnji put, ja sam bila jednako kriva sto ga sprjecavam u tome.

Prosli put kada me je ostavio, prolila sam toliko suza da se vise ni ne sjecam.

Znam da sam bila na njega ljuta sto mi nije rekao, ali sam bila i u isto vrijeme tuzna sto sam vec znala da ce morati ici.

.

Harry's POV

''Blue.'' Glas mi je bio promukao dok sam govorio.

Naslono sam se na vrata.

Slusao sam njezine tihe jecaje, i zbog toga sam se osjecao jos gore. Uvijek sam bio ja taj koji je morao rasplakati. I mrzio sam se zbog toga.

''Harry?'' Tiho je promrmljala, smrcajuci.

P.S. I hate you 2(Harry Styles) - bosnian translationTempat cerita menjadi hidup. Temukan sekarang