Pišem ti riječi koje nikad neću reći pred tobom
i priznati da sve što vrijedi odnjeo si sa sobom,
ovo je tvoj tekst znaj, sjedi i uživaj.
Znam, ima drugih,
ali ne ide mi moram priznati,
teška se paučina na dnu mog srca uhvati
i strašan bezdan vreba tamo gdje si nekad bio ti.
Sve što bješe prošlo je, sve što imasmo izgubismo. Razumijem ako ti nije žao, jer nekada nije bilo ni meni. Samo bih voljela da znaš da sve što sam ti uradila i meni se desilo. U životu se sve vraća i sve se plaća. Pravda je možda spora, ali jednom će sigurno doći. Raspon između mojih grešaka i grešaka koje su pravili prema meni je apsolutno isti. Do sada nisam ništa uradila, a da mi se to nije vratilo sa tom istom osobom ili sa nekom drugom. Baš kada se najmanje nadam doživim nešto da me podsjeti na neko vrijeme. Bila sam pretjerano sebična, pretjerano zategnuta, pretjerano svoja. Previše gorda i previše ponosna. No to je nešto što se nosi u krvi. Često sam znala i patiti zbog toga što preko ponosa nisam mogla preći, a najviše sam patila u slučaju zvanom " TI. " Nekada volim taj svoj ponos, ali isto tako ga nekada i proklinjem, jer ne znam popustiti kada treba, ne znam dozvoliti osjećajima da me vode, jer... Opet taj ponos. Nikada nisam mogla preći preko svojih principa, čak i kada sam bila na granici ludila. Vi ponosni, najbolje me možete razumjeti. Znalo mi se hiljadu puta desiti da ti otkucam poruku, da se isplačem pišući svako slovo, ali nikad ti je nisam poslala. Nikada nisi saznao za moje kajanje, a sigurna sam da nikada ni nećeš. Osobe poput mene ne prelaze preko svoje riječi, ako sam jednom rekla " KRAJ " to je zauvijek. Ali opet..
Neću da tražim nekoga da mi bude kao ti
jer ljubav nije pahulja da se na dlanu istopi,
ti samo novu sačekaš,
a ja neću baš.
Svi što me tješe zvuče
k'o da me u laž utjeruju,
a ja ih pustim da i sami vide da pretjeruju,
da vrijeme liječi rane samo još budale vjeruju.
Najviše bih voljela da ovaj tekst mogu poslati tebi, umjesto što ga objavljujem ovdje, ali oboje znamo da se to nikada neće desti. Kako god, ovo je način da mi bude lakše, možda će me neko od čitatelja razumjeti, možda je neko doživjeo situaciju kao i ja. Ako ikada uspijem prevaliti preko svojih kodeksa samo ću ti reći:
Znaš li da te oči traže,
da još uvijek sebe lažem
da će biti kao nekada, da li znaš ?
Znaš li da mi srce stane
kad mislim na one dane
kad smo bili jedno ti i ja da li znaš ??
( M )