Pjesme za ovaj nastavak:Beyonce-If I Were A Boy(pustite tu kada bude scena u autu)
Rihanna-Diamonds
/Lola P.O.V.(Flaschback)/
Stojim pred ogledalom i odmjeravam se.Danas sam u crnom izdanju i mislim tako ostati.Sada mi samo ta boja paše,ne znam zašto,jednostavno sam se probudila sa tim.Svezala sam kosu u rep i maramom pokrila tetovažu na vratu.Trenutno se gadim sama sebi jer sam ju napravila.
Još samo čekam poruku od Bell i idem.Idem se riješiti problema kojeg sam dobila od Harry-a.
Samo mi još Belline riječi odzvanjaju u ušima 'Ubiti svoje dijete'.Nije da ću ga ubiti….mislim….komplicirano je.To je ipak jedino rješenje.
Čujem malu zvonjavu iza mojih leđa.Prilazim krevetu i prstima prelazim preko ekrana.Bell je ispred moje kuće.
Glasno sa potpeticama od patika odzvanjam od pod kuće.Postajem usamljena od kada tu nikoga nema.Otključavam bijela vrata i na prilazu vidim parkirani auto i Bell u njemu.
Trčećim korakom dolazim do nje.Stajem ispred samih limenih vrata auta i uzdišem duboko.
''Znaš ne moraš to raditi!''-nisam ni ušla u auto,a ona mi već pametuje.
''Ne moram,ali hoću!''-govorim hladno.Hladnoća,to je jedino što imam u ovom trenutku.Moram se ponašati kao da me nije briga.Pa ni nije.Ne želim ništa njegovo.
Vežem se i klimam glavo kao znak da krenemo.
''Uvijek se mogu okrenuti Lol.''-govori na što ja prevrćem očima.Ne želim da se okrene,ne želim imati dijete sa 21 godinom,i još manje s njim.
''Nećeš se okrenuti jer je ovo moja odluka,a ne tvoja!''-u mom se glasu već ističe ljutnja.
''Ali ti si mi najbolja prijateljica i ja se brinem!''
''E pa nemaš razloga jer sam ti već rekla da sa Harry-em ne želim dijete niti ću ga imati!''-povisujem glas na kojeg je Bell reagirala.Uvijek kada joj nešto smeta pojave joj se rupice na obrazima.
''Pusti neku pjesmu da me smiri!''-naređujem na što ona vadi CD iz malog pretinca,a na njemu piše 'Beyonce'(znam da se piše sa crticom na 'e' ali ju trenutno nemam).Ta cura je bila opsjednuta s njome.Uvijek je išla na njene koncerte i mene vukla sa sobom.
Umetnila je CD u player i motala pjesme pomoću malog crnog gumbića.
Na malom ekranu se moglo pročitati '20.Beyonce-If I Were A Boy'.
Super!Zar ni jedna pjesma nije mogla proći a da ne sadrži neka sranja o ljubavi i romantici?!
Malo dalje od nas vidim visoku zgradu u kojoj ću biti za nekoliko trenutaka.
Bell se parkirala ispred nje i uhvatila me za ruku i pogledala.
''Jesi sto posto sigurna?''-upitala me na što sam ja samo klimnula glavom.Izdah,uzdah ponovila sam nekoliko puta u sebi pred ulaznim vratima.
Onaj miris bolnice,pa bijela i zelena boja pomiješane zajedno,jedino što su mi stvarale je mučninu.
Teškim korakom sa Bell došla sam do recepcije.Žena je imala telefon na uhu i ispred sebe par papira koje je potpisivala.
Tupkala sam noktima o keramički stol i moglo se dobro primijetiti koliko sam nervozna.
''Izvolite?''-žena nam se ljubazno nasmiješila i naslonila laktovima o stol.
''Ummm…''-počela sam ubrzano disati i ostala bez glasa.U jednom trenutku sam htjela odustati od svega ovoga,ali ne!
''Možete li nam reći gdje je odjel za pobačaje?''-Bell je primijetila da sam se uspaničila pa je dovršila rečenicu za mene.
''Da,naravno!Ravno kroz hodnik,pa lijevo i vidjeti ćete natpis!''-rekla je i vratila se potpisivanju papira.Još jače sam stisnula torbicu u ruci i zabila nokte u kožu.Zašto se odjednom toliko bojim?
Nije to Lol ništa!Par zahvata i gotovo!
Učinili smo kako nam je rekla,ravno kroz hodnik pa lijevo.Ogromna staklena vrata i natpis iznad njih 'Odjel za pobačaje i probleme sa trudnoćom'.
Uhvatila sam srebrnu kvaku i povukla ih.Bilo je par žena u već dosta velikom dijelu trudnoće.Par djece koja su trčala po sklizavu podu i smijala se.
Pogledom sam prelazila preko par vrati dok nisam vidjela natpis 'Dr.Evans-Pobačaji'.
To je to,zar ne!?Upravo ću izgubiti moje prvo dijete.
Kucam na stara drvena vrata i dobivam pogled muškarca u bijelom.Po izgledu imao je oko 27 godina.
''Da?''-pitao je nestrpljivo.
''Ovaj,ovo je odjel za pobačaje,zar ne.?''-stiskam šake i osjetim ogromni val znojenja.
''Aha…''-igrao se sa žvakom u ustima.
''Pa mogu li dobiti termin?''-gledam ga u smeđe oči i govorim.
''Daa…možete ga dobiti danas,ali za nekih dva-tri sata.''-uh,dobro.
''Može!''-uzviknula sam.Nisam bila baš presretna,ali jedan dio mene bio je.Taj dio se isto tako želio riješiti djeteta u prvom planu.
''Dati ću vam neke formulare koje ćete popuniti i vratiti mi!''
/Bella P.O.V.(Flaschback)/
Lola od dosta zgodnog doktora dobiva neke papire i olovku.Prilazi mi i sjeda pored mene.
Ja mislim da je ovo i više nego užasna ideja.Moram nešto učiniti,ali što.
''I šta kaže?''-pitam ju,dok se ona jedva snalazi u papirima.Lista ih i pokušava naći logiku u tome.
''Rekao je da popunim ovo i da mi je termin za dva-tri sata.''-nije me pogledala dok je govorila već su joj pogled i misli bili zaključani na tome.
''Molim te Lol,razmisli još jednom.''-ako treba kleknuti ću na koljena i preklinjati ju.Ne želim da si ubije dijete i sigurna sam da ga i Harry želi!
''Jesam i učiniti ću to!''-ona nikada neće poslušati tuđe savjete,a kasnije će joj biti žao.
*
*
*
''Imam još pola sata idem samo na wc!''-govori dok ja već imam dobro smišljen plan.Laganim koracima odlazi i ja uzimam njenu torbicu.
Pretrpavam ju i napokon nalazim crnu iphone.Otključavam ga i brzinom munje idem na imenik.
''Harry,Harry,Harry,ajdee!''-tražim njegovo ime među milijun drugih i mrmljam si u bradu.Našla sam ga!
Ipak se odlučujem za opciju da ga nazovem sa mog mobitela jer se možda tu neće javiti.
Istipkavam broj na svoj mobitel i prislanjam ga na uho.
''Molim te javi see!!''-nervozno požurivam poziv iako je to ne moguće.
''Halo!?''-osjetim hrapavi glas na drugoj strani slušalice.
''O Harry hvala Bogu,molim te dođi u bolnicu čekati ću te ispred!''
''Tko je to i zašto da dođem tamo??''-a jebem ti!
''Bell je i uvjeravam te da će Lola učiniti najveću pogrešku u životu!''-govorim zadihano.
''Zašto,što je njoj?''-mogla sam osjetiti zabrinutost u njegovom glasu.
''Harry ona je trudna s tobom i želi pobaciti.Ako odmah ne dođeš to će napraviti za pola sata!''