Nil
Konor juri O Brajana jer je ovaj ludak krenuo da se bije sa striperima. Ovo neće izaći na dobro. Ja bih mu pomogao ali u glavi mi je Džes i nekoliko činjenica, kao na primer ona smatra da imam devojku i očigledno svi oko nas smatraju da smo platonski zaljubljeni jedno u drugo. Kako se obično devojačko veče pretvorilo u preispitivanje mojih osećanja? Osećam se kao curica. Džesika i ja? Ona je . . . moja Džes. Ona je uvek tu za mene, ona je žena koje se ne stidim i neko koga stalno vodim sa sobom, ona je jedina žena osim moje sestre sa kojom se iskreno smejem, jedina koju zovem i jedina sa kojom razgovaram u sitne sate . . . jebote ja sam zaljubljen u Džesiku.
- Krose! Ideš li? – O Brajan se dere.
- Mislim da sam zaljubljen u Džesiku – zaključim naglas.
- Znam genije – hvata me za ruku i gura u auto.
- Čekaj malo, kako to misliš znaš?
Startovao je auto i dao gas.
. . . .
Za deset minuta smo bili u marini. Pronašli smo jahtu i krenuli unutra. Muzika trešti, žene vrište, pogasile su svetla . . . Jedva se probijam. Koliko su žena pozvale?
- Šećeru – neka žena me povlači ka sebi.
- Gospođo nisam taj koji mislite da jesam.
- Ma budi šta god želiš.
- Razlaz, razlaz – za razliku od mene O Brajan rasteruje žene kao da su zarazne a Konor ide za njim i izvinjava se. O Bože.
- Izinite me – rešim se napadne žene i stignem na vreme da vidim O Brajana kako grli Lorenu, ona mu nešto govori sa osmehom a on je ljubi. Konor je pronašao Tatjanu, vidim Ivonu ali nigde ne vidim Džesiku, niti Kejt Ruso. Promuvam se još malo i pronađem je u uglu.
- Ja sam stvarno stvarno pijana i ozbiljno ti kažem da sam advokat, i ova jahta je njegova. Ima li to uopšte smisla? – objašnjavala je rukama i nasmejala me. Divna je.
- Pa . . .
- Pa . . . – prekinem tipa.
- Ja ću peuzeti odavde.
- Ćao Nile – nasmešila mi se i kao i obično njen osmeh me zaslepio.
- Mi razgovaramo – striper me prekida.
- A ja sam vlasnik jahte i imam pištolj, zato briši – poručim mu da se ne šalim
- Naravno - poslušao me je.
- To je bilo seksi – Džesika me je lupnula prstom u grudi.
- Pijana si.
- Jesam i sve mi je lepo. Život je lep jel znaš? – pita me.
- Znam.
- I tvoja jahta je lepa – izdahnula je.
- Jeste – potvrdim.
- Čekaj malo šta ćeš ti ovde? – rasvestila se.
- O Brajan je rešio da upadne a Konor i ja smo krenuli za njim.
- Ovo je veče za devojke i ukoliko ne planirate da se skidate ne bi trebalo da budete ovde.
- Ko je ovaj? – neka plavuša me odmerava.
- On nije striper. I ima devojku – Džes joj odgovara.
- Ne smeta mi njegova devojka – plavuša se smeje i izmami i moj osmeh.
- To je nemoralno - Džes je upozori.
- Ja sam nemoralna – plavuš me i dalje guta pogledom.
- Ko beše ti? – pita je Džesika.
- Ivonina sestra sa majčine strane. Regina, drago mi je – pruža mi ruku. Vidim sličnosti sa Ivonom.
- Drago mi je Regina, ja sam Nil Kros.
- Kros - coknula je i umalo se nisam nasmejao. Pijane žene su zanimljive.
- Dakle mače? – otvoreno se nudi.
- Žao mi je Regina ali ja sam njen - pokažem na Džes.
- Zar nemaš devojku?
- Nemam - odgovorim.
Džesika me pogleda iznenađeno ali ništa ne komentaiše, verovatno je previse pijana.
- Onda ništa – namignula mi je.
- Sve najbolje – mahnem joj.
- Ko još govori sve najbolje? – Džes se okenula.
- Šta tražiš? – pitam je.
- Moje piće, obećala sam da ću se napiti.
- Mislim da si dovoljno pijana – uhvatim je za ruke.
- Ali . . .
- Ništa ali, ti ne umeš da piješ.
- Osećam se uvređeno.
- Zavrti ti se u glavi od dva koktela, zato ne, bilo je dovoljno za večeras.
- Ali Nile . . .
- Ne – odbijem.
- Molim te? – gleda me tako slatko da budi u meni želju da je poljubim, veliku želju.
Stavim ruke na njene obraze i udahnem.
- Molim te nemoj da me moliš, ne umem da ti kažem ne.
Njene pelepe oči me gledaju kao da ne shvata šta govorim. Zašto je tako privlačna? Tako poželjna? I oskudno odevena?
Džesika
- Opa – neko je udario u mene i poletela sam ka Nilu. On me hvata ali završavam na njegovim grudima. Oštro je izdahnuo pre nego što me je uspravio.
- Izvini – neka žena se izvinjava.
- U redu je – promucam. Ne znam da je od alkohola ili od Nilove blizine ali opijena sam njime.
- Trebalo bi da se vratim devojkama – promucam.
- U redu, biću ovde. Odvešću te kasnije kući važi?
Klimnem glavom i odem od njega. Diši, diši.
- Treba mi alkohol – kažem Kejt.
- Izvoli - pruža mi čašu koju popijem naiskap.
- Nemoj da mi dozoliš da se otreznim - upozorim je. Sve mi se možemo napiti ali ne i Kejt Ruso, ta žena je oprezna i kada njenim venama teče alkohol.
- Sve u redu? – pita me.
- Ne – priznam.
Osvrnula se oko sebe, zatim me pogledala i izdahnula.
- Moram da priznam onaj govor na početku ti je bio stvarno dobar.
- Jeste? – pitam.
- Da, šteta što lažeš sebe.
- Toliko sam providna?
- Ja te poznajem duže od devojaka – slegnula je ramenima. Tačno, prvo sam nju upoznala.
- Samo mi daj piće.
- Znaš . . . – dodaje mi flašu.
- Pijana si, možeš da radiš sve što poželiš i da sutra zaboraviš to.
- Ne razumem.
- Nemoj da živiš sa sumnjom, ako želiš nešto uzmi to, ili bolje rečeno njega.
- Nila? A ne, ja nikad ne bih mogla otvoreno da se ponudim nekom muškarcu - odbijem.
- Šta ako me odbije i izblamiram se? – nikako.
- Pa šta? Pijana si, uvek možeš odglumiti da se ne sećaš – namignula mi je.
- Ne . . . to nije u redu. Zar ne?
- Snalaziš se kako umeš, a svet ne obiluje muškarcima kao što je Nil Kros.
- Znači ti misliš . . .
- Da, mislim. Uzmi stvar u svoje ruke. Živeli.
- Živeli – kucnemo se i otpuhnem. Amnezija a?