Tatjana
- Dobro jutro – nasmešim se Konorovoj sekretarici.
- Čeka te mila i besan je.
- U redu – nikad nisam videla Konora besnog.
- Slobodno.
Otvporim vrata i uđem.
- Tražio si me.
- Da, nešto nije u redu sa tvojim čudom – pokazao je ka mom lap topu.
- Da vidim – okrenem lap top da proverim o čemu se radi.
- Sve je u redu.
- Kamere su juče snimile Patrika Sotoa, otišao sam tamo sa timom i njega nije bilo.
- Pa za to nije kriv moj lap top, možda je pobegao.
- Ili mi je tvoj lap top pokazao pogrešno mesto, proverili smo, niko nije video Sotoa.
- Konore bio je tamo, očigledno vam je pobegao.
Izgledalo je kao da želi još nešto da doda ali umesto toga se samo namrštio.
- Znaš kako ćemo? Imam još jedan u stanu, podesiću iste parametre i videću da li je bilo problema.
- Videćeš isto što i ja?
- Tako je.
- Hvala ti, cenim to.
- Nema na čemu.
- Ima li napretka u vezi sa Sopranovim slučajem?
- Da, bio je malopre kod mene dala sam mu sve što sam izvukla.
- Nije ti dosađivao?
Zašto me to pita?
- U kom smislu?
- Bilo kom.
- Nije, previše se smeška ali deluje normalno.
- U redu.
- Vidimo se.
Ovo je bilo čudno i svi moji uređjaju savršno funkcionišu.
Ostatak dana sam provela ispravljujući moj uređaj koji je savršeno funkcionisao, na kraju odustanem i krenem na tuširanje.
. . .
Bila sam pod tušem kada se oglasio moj alarm, ugasim vodu, zgrabim peškir i izađem kupatila.
- Ruke uvis – ispred mene je FBI sa uperenim puškama.
- Ukoliko podignem ruke pašće mi peškir a nemam ništa ispod – namrštim se.
- Šta se . . . Tatjana? – Konor se začudio.
- Spustite oružje, šta radiš ovde?
- Ja živim ovde, šta radiš ti? Ukoliko si želeo da svratiš na kafu trebalo je samo da se najaviš.
- Svi napolje. Odmah! – viknuo je i cimnula sam se.
Stajala sam mirno dok je četa ljudi napuštala moj dnevni boravak.
- Hoću li dobiti objašnjenje?
- Onaj tvoj uređaj me je obavestio da je Soto u ovom stanu.
- Pa kao što vidiš nije.
- Pa onda ti je uređaj pokvaren.
- Ti si pokvaren – okenem se i pronađem lap top.
- Hm, istina, bio je ovde ali ispred mog stana. Ne razumem . . . ja čak i ne poznajem tog tipa – zamislim se.
- Šta se događa?
- Moja IP adresa – setim se.
- Šta?
- Pa očigledn tip zna da sam ga ja pronašla kada je secirao one žene, verovatno uz pomoć moje IP adrese – shvatila sam.
- Krenuo je na tebe - zaključio je.
- Sranje – opsujem i moj telefon zazvoni.
- Moj brat, moram da se javim. Budi tih.
- Hej bato.
- Tatjana jesi li dobro? Oglasio se tvoj alarm.
- Dobro sam ne brini, to je samo glupa mačka, obećala sam gospođi Matis da ću je pričuvati dok je ona kod doktora – slažem u sekundi.
- Znači sve u redu?
- Da. Gde si ti?
- U Evopi, sigurno si u redu?
- Aleksandre to je bila glupa mačka.
- Dobro vidimo se za nekoliko dana.
- Posetićeš me?
- Naravno ti si moja curica.
- Onda te čekam, volim te.
- I ja tebe mala.
Konor
Smislio sam čitav plan dok je Tatjana razgovarala sa bratom, samo u peškiru.
- Gotova?
- Da.
- Odlično pakuj se, ideš sa mnom.
- Gde?
- U sigurnu kuću, manijak zna tvoju adresu.
- Ovo je sigurna kuća, moj stan je odlično obezbeđen niko ne može ući.
- Ja sam ušao.
- Zato što si razbio vrata, koja ćeš platiti - namrštila se.
- Tatjana ja sam te uvukao u ovo, neću dozvoliti da ti se ništa dogodi.
- Neće, znamo gde je bio Soto i sada ćemo saznati gde se uputio.
- Kako?
- Uz pomoć kamere, daj mi minut . . . ne treba mi druga IP adresa. Idemo kod komšinice – prošla je pored mene.
- Šta? - sklonim oružje i krenem sa njom. Jedva je pratim.
- Goispođo Matis, ja sam Tatjana – pokucala je na vrata.
- Ona nije . . . – vrata je otvorio neki tinejdžer kome su se upravo ostvarili snovi. Lepa žena umotana u mali peškir sa mokrom kosom? Meni su se snovi ostvarili.
- Ćao Nik.
- Baka je u kupovinu.
- U redu je samo mi teba njen kompjuter.
- Naravno.
Namrštim se na tinejdžera u prolazu.
- Ok – daj mi minut.
Dok je ona nešto tražila ja sam sevao na tinejdžera.
- Imam ga – zapisala je nešto na papiru i pružila mi.
- Sigurno?
- Vređaš me.
- Ideš sa mnom i obuci nešto.
- Akcija, može.
Tatjana
Akcija nije kao u filmovima jer sam ja provela čitavo vreme u automobilu, čak mi se i kosa osušila. Kada sam napokon ugledala Konora vodio je Sotoa ka džipu, učinilo mi se da je tip pogledao u mom pravcu ali samo na kratko jer ga je Konor cimnu i bukvalno gurnuo na zadnje sedište.
- Gotovo? – pitam ga kada mi se pridružio.
- Napokon, hvala ti, bila si fantastična.
- Jesam zar ne? – pohvalim samu sebe.
- Jesi zato te vodim na tortu.
- Njam, volim torte.
- I društvo nadam se, mom sinu je rođendan.
- Ou, nemam poklon - ili možda imam?
- Nema veze.
- Svratićemo prvo do mog stana može?
- Može.
. . .
Ulazimo u Konorov dom, čuje se vika.
- Napokon – starija žena nam se približava.
- Znam majko, Tatjana moja majka Lulu, mama novi član našeg tima – upoznao nas je.
- Drago mi je gospođo.
- Takođe dušo, Ruskinja?
- Pola.
- Lepa je - rekla je Konoru.
- Primetio sam majko.
- Stvarno? – podigla je obrve i okrenula se.
- Izvinjavam se zbog ovog.
- U redu je, dopada mi se.
- Hm. Šone! – viknuo je i dečak je dotrčao do nas.
- Šone ovo je Tatjana, ona je zamenila Malog, Tatjana ovo je moj sin Šon.
- Drago mi je gospođo – bio je sav kulturan.
- Takođe, srećan rođendan. Izvoli poklon.
- Hvala. Šta je?
- Šone?
- Sem Tobre . . . X – nasmešim se.
- X! - vuknuo je glasno.
- Nema šanse, ta verzija još uvek nije izašla – počeo je da odmotava poklon.
- Izaći će za tri meseca – kažem prosto, moj proizvod.
- O moj Bože – izvadio je kutiju.
- Najbolji poklon ikada. Izvini ćale – dete je oduševljeno. Muškarci i igrice.
- Da.
- Čika Doriane vidi šta imam - okrenuo se ka svima.
- X? – o Brajan je pogledao u mene a ja sam slegnula ramenima.
- Ja sam ovde kul osoba – nasmešio se.
- Izvini.
- Moram ovo da isprobam, hvala.
- Toliko od njega – Konor je rekao.
- Izvinjavam se što kasnim – neko me hvata za ramena.
- Nile – nasmešim mu se.
- Hej mala – zagrlili smo se.
- Sve u redu?
- Zašto pitaš?
- Aleksandar me je zvao.
- O da, mačka je upalila alarm – slažem i njega.
- Ok.
- Ćao Džesika – ona je bila iza Nila.
- Ćao Tatjana.
- Smestite se – Konor nas prekida.
- Dođi Džes – Nil je spustio ruku u dnu njenih leđa i izvukao joj stolicu a zatim se smestio pored nje i to sa osmehom, ali nije se samo on smešio već i Lorena. Podigla sam obrvu u njenom pravcu i ona je zavrtela glavom sa osmehom, shvatila sam, platonska ljubav. Ko bi rekao?
- Ćao Tatjana.
- Ćao Kejt.
- Ovo je moj verenik Evan.
- Drago mi je Evane – pružim mu ruku. Naočit muškarac ide uz Kejt
- Takođe Tatjana.
- A ovo je Vil, Ivonin verenik.
Upoznala sam se i sa ovim tipom koji izgleda bezobrazno dobro. Čudna je zapravo ova situacija, Konor je direktor a ipak kao da nije, vidi se da su mu ovi ljudi prijatelji.