Jane
Probudila me jaka glavobolja i nečija ruka na meni. U trenutku me uhvatila panika i vrtjela sam film ali ne sjećam se ničega što bi me trebalo zabrinjavati. Polako se okrećem i vidim svoju ljepoticu kako leži do mene i teško uzdiše. Mislim da mi je kamen pao sa srca i da nikad nisam bila sretnija što mi se ona uvukla u krevet.
Zapravo to je naš krevet jer smo smještene u istoj sobi kod Justina. U taj tren moja druga ljepotica uljetava u sobu i skače nam na krevet. Pogledam Ozanu kako se budi i mrmlja nešto.
-Moramo u shoping. Moramo kupiti haljnu, moram biti najljepša danas-viče Wendy na što Ozana još više namrgodi svoje lice. Povučem tu malu ljepoticu k sebi i zagrlim ju čvrsto.
-Evo ići ćemo, samo da se Ozana razbudi.- i druknem Ozanu rukom jer je ponovno zaspala.
-Budna sam-govori Ozana promuklo. Wendy i ja se smijamo, kad čujem korake i kucanje na vratima.
-Slobodno?!-reče tiho Justin.
-Uđi-rečem mu i gledam Ozanu koja navlači deku preko glave i mrmlja nešto.-Budne ste?-Justin se naslonio na vrata,pogleda prema meni i Wendy, i vidim da traži Ozanu.
-Kako tko!-reče Wendy i prstom pokazuje na Ozanu.-Sakrila se ispod, deke ali budi se.
-Budna sam-govori Ozana, ali ne otkriva se.
-A zašto si se sakrila? Pa to je samo tata.-reče Wendy i čudi se. Justin se smije, zabavlja ga cijela ova situacija.
-Izgleda loše kao i ja, pa ne želi da ju tata vidi.-objašnjavam i vidim kako me Wendy gleda.
-Sva si crna ispod oka, kao maškara. -Justin se sve glasnije smije i približava se krevetu.
-Stani-vičem mu.-Nemoj se približavati...-vidim da je iznenađen ali ostane na mjestu.
-Kao da te nisam vidio u svim mogućim izdanjima!-Wendy se diže sa kreveta i prilazu mu.
-Ne mirišu lijepo..-pokušava šapnut mu ali sve se čuje..-Idemo mi dolje, sad će one.-Namigne mi i vuče Justina za sobom. Pametnjakovčka moja mala, snašla se i izvukla nam iz neugodne situacije. Ne toliko za mene, koliko za Ozanu. Ozana se otkriva i sjeda na krevet.
-Reci mi da to Justin nije bio sad u sobi?-klimam glavom-Bio je?! Vidio te ovakvu?! Vidio je mene?- klimam glavom i smijem se. - Ne ovo se ne događa!?
-Ozana, sakrila si se prije nego te je uspio vidjeti.-smijem se i dižem sa kreveta. Malo me ravnoteža muči, i ponovno sjedam na krevet jer mi se odjednom zavrtjelo u glavi.
-Ali tebe je vidio, a ti izgledaš očajno. Sigurno je uvjeren da i ja tako očajno izgledam-jada se Ozana.-Takav komad te je vidio u tom stanju?! Uh, uh ...-moram se smijati na to..
-Tvoj tata me je vidio u gorem stanju, pa još me želi...-kako mi je samo to izletjelo?! Sama mi pomisao na Petera i na dane koje se nismo čuli izaziva neku sjetu u meni.
-A sada si stvarno našla pravu usporedbu!-reče gadljivo Ozana i zabrinuto me pogleda- Kada smo kod mog tate,a tvog dečka, jučer je zvao ni sama neznam koliko puta. Lud je bio. Ne sjećam se o čemu smo pričali, ali vikao je...-gledam ju, uzimam njen mobitel u ruke. Vidim poruke, pozive i imam neopisivu želju da ga nazovem.. već krenem stisnuti tipku zovi, ali predomislim se.
-Sutra ću mu se javiti. Neću si kvariti dan sa svađom s njime, a svađa je neizbježna-rečem Ozani i krenem prema kupaoni kad čujem mobitela da zvoni.
-Evo ga opet, zove!-reče Ozana i gleda me -Što da mu kažem??
-Istinu-rečem i idem u kupaonu iako bi se najradije javila i čula njegov glas. Neopisivo mi nedostaje, borim se sama sa sobom ali ako mu sada popustim, moram ću uvijek.
-Bok tata-čujem Ozanu kako govori-Dobro sam. Ne, ne sjećam se..-tišina i naslonim uho na vrata da nešto čujem..-Tušira se. Sad smo pričale rekla je da će ti se sutra javiti, da si ne želi kvariti dan svađom s tobom...-opet tišina..-Nemojte mene miješati u te Vaše pizdarije. Volim Vas oboje ali brate mili, ponašate se kao mala djeca..-opet tišina...-Vidi, sad idemo u shopping, onda mali odmor i tulum. Sutra kada krenemo natrag nazvat će te, imaš moju riječ..
-Jane, Jane-viče Ozana-Ubit ću te..Čuješ me...Znam da me čuješ....-smijem se i odlazim pod tuš.
Dan je prošao prebrzo. Shopingirale smo dugo jer ni jedna od nas tri nije mogla naći savršenu haljinu. Naravno vratile smo se u prvu trgovinu jer smo tamo bile najzadovoljnije. Već dugo nisam toliko novaca potrošila na haljinu, ali vrijedilo je. Čipkasta crna, više otkriva nego sakrila, ali kada sam je vidjela ponovno znala sam da ju moram imati u ormaru jer jednom dok je obučem za Petera, izludjeti ću ga. Opet su mise misli vratile na njega, i stvarno bi voljela da može biti ovdje sa mnom..
Peter
-Kako to misliš ne možeš miju dati?-pitam već vidno ljut na Ozanu
-Tušira se-reče tiho.- Sad smo pričale, rekla je da će ti se sutra javiti, da si ne želi kvariti dan svađom s tobom..-pritiskujemmobitel što jače mogu. Kvarti dan sa svađom s mnom?!
-Jel' se to ona zajebavaš sa mnom?-ljuto vičem na Ozanu iako znam da ona nije ništa kriva. Kriv sam ja, kriva je Jane...krivi smo oboje..
-Nemojte mene miješati u te Vaše pizdarije. Volim Vas oboje ali brate mili, ponašate se kao mala djeca.-sad ta balavica mene poziva na red?!
-Zlato, uđi u tu kupaonicu i daj joj taj jebeni mobitel?-nemam više snage za te igrice. Prestari sam ja za to.
-Vidi, sad idemo u shopping, onda mali odmor i tulum. Sutra kada krenemo natrag nazvat će te, imaš moju riječ..-ona mora da je poludjela, pa kako ću čekati do sutra. Moram je čuti, moramo ovo sranje riješiti. Nedostaje mi moja mala buntovnica.-Tata moram ići...pusa.. bok - i poklopila mi je.
Sjedim, pritišćem mobitel u ruci i ne vjerujem da se meni ovo dešava. Da me kćer otpili radi prijateljice, koja je usput rečeno moja djevojka, ljubavnica ili??? Dižem se i nervozno hodam po sobi. Danas nemamo koncert, slijedeći je tek sutra navečer...glavom mi prolazi sto misli a jedina logična je da odem tamo i dobro je nalupam to toj buntovnoj guzi.. Ideja mi nije ne prošla glavom već zovem zrakoplovnu luku i čekam da mi kažu da li ima slobodnih mjesta u letu za Machester.
Ne prođe ni sat vremena i već sam na putu za zračnu luku. Tek u taksiju moru razmišljati o svemu i o ovom svojem potezu. Nikad, ali nikada, u životu nisam za nekim tako trčao kao što sada trčim za njome. Nije ni svjesna koju moć ima nad mnom, a već uspijela ju koristiti.
Glavom mi prođe kako će se iznenaditi kad me vidi, mogu si samo zamisliti lica njih dviju kada se pojavim u Justinovoj kući. A i njega budem šokirao.... Ovo će stvarno biti šok za sve... Dečkima sam javio da sam otputovao, Jay zna sve i podržava me, iako me stalno podsjeća na razliku u godinama.
Let nije bio dug i nakon tri sata razgovara sa Ozanom ja sam u Machesteru, u hotelu. Pokušavam saznati sve o toj zabavi, ali ne ide mi od ruke. To je neka privatna zabava.. Onda mi glavom prođe da je Jane rekla da je proslava dječjeg rođendana...
Spuštam se dolje u kafić i na šanku čekam da konačno dođe večer, da odem do Justinove kuće. Prošlo je 15 godina od kada nisam tamo bio i taj zadnji put nije bio ugodan. Ne znam što je Justin ispričao Jane, ali nadam se da joj nije napunio glavu glupostima...te da mu nije povjerovala..Glavom mi prođe da bi i to mogao biti razlog njenog ne javljanja na što se sav stresem. Stvarno mi to sada ne bi trebalo...
Konačno sam ispred Justinove kuće, ulazim u dvorište gdje je sve puno ljudi i pokušavam za početak biti neprimjetan. Promatram sve, vidim Ozanu kako razgovara s nekim ljudima, vidim Justina, ali ne i Jane. Promatram sve još uvijek ne primjetan... Vidim da se Justin diže i odlazi za klavir koji je postavljen u kutu, te neku djevojku kako se silazi niz stepenice držeći djevojčicu za ruku. Imao sam osjećaj da sam knedlu progutao vidjevši svoju Jane kako prekrasno izgleda..Jebeno je prelijepa i haljina je isticala sve njene atribute. Koliko sam bio ponosan na nju, toliko me je odmah napala ljubomora jer će svaki tip pomislit što i ja... Nešto je šapnula curici i krenule su prema Justinu koji je sjedio za klavirom, oko njega članovi njegove klape... Djevojčica je sjela do njega, a Jane stala iza njega i stavila ruku na njegovo rame. Gledam i ne vjerujem, on nježno spušta usne na njenu ruku i ljubi je. Gesta koja je dozvoljena samo ljubavnicima. Čujem taktove pjesla "My beatuful angel" i nju...
Justin svira, ona pjeva, klapa je prati. Ostajem hipnotiziran prizorom koji mi se odvija ispred očiju, te koji me dira ravno u srce. Kada se uspijem sabrati, pomaknem se malo u strani kako bi malo bolje vidio ljude oko sebe koji su isto tako oduševljeni onim što se događa ispred njih, te sa zanimanjem gledam u djevojčicu koja uživa u svemu. Jane joj se približila i dalje pjevajući, uzela ju u ruke. Mala ju je zagrlila i tada se čula samo klapa i Justin.
Jane je prestala pjevati... Gledala je ravno u mene...Gledali smo se...