Sedeli smo u trpezariji i u tisini smo prebirivali po svojim tanjirima. Podigla sam glavu i usmerila svoj pogled ka svojim prijateljima koji su sedeli za velikim okruglim stolom.Svi su bili snuzdeni i izgledali manje-vise isto.Rascupana kosa,umoran izraz lica,podocnjaci ispod sanjivih i zamisljenih ociju...A stvar koja mi je zapala za oko bila je ta da se svi oni nisu ni potrudili da sakriju da zapravo nemaju ideju sta bi mogli sada uraditi i kako spasiti Dzo.Iznenada sam pocela osecati krivicu zbog cinjenice da sam proteklih nekoliko sati provela i ne razmisljajuci o Dzo.Jesam je se setila,ali je moj mozak odbijao prihvatiti to da rodjeni brat moze povrediti sestru.
Setivsi se kako sam prvi put ugledala Rajana i upoznala sa njim,prosla me je jeza.Sada mi se i gadilo to sto sam pre samo par meseci mogla pomisliti da je privlacan i atraktivan.Zapravo bi i mogao biti zgodan covek ako zanemarimo cinjenicu da je kidnapovao svoju sestru i verovatno uradio mnogo gore stvari drugim ljudima,o kojima ne zelim ni da razmisljam.
Odmahnula sam glavom u neverici i glasno ispustila viljusku koju nisam ni koristila.Metal je zveknuo od tanjir i proizveo zvuk koji je prekinuo tu groznu tisinu. "Okej,dosta je",rekla sam i privukla zacudjene poglede svojih prijatelja. "Prestanite zaliti i ucinite nesto da ispravite ovo."
Par sekundi su me svi zblenuto posmatrali dok sam se ja suzdrzavala da ne prasnem na njih. Duboko sam uzdahnula nastojeci da ostanem smirena. "Zelela sam reci",prelazila sam pogledom preko svih njih, "da trebate nesto uciniti povodom toga."
"Kako to mislis?" Susrela sam se Aurorinim pogledom.
Ubacila se Rouz:"Zeli reci da treba da spasimo Dzo."
"Drugim recima-da." Klimnula sam.
"Dobro,ima li neko bilo kakvu ideju?" Karter se nadlaktio na sto. "Bilo sta?"
Mejson se par trenutaka premisljao a potom se i on ubacio:"Mozemo da pretpostavimo gde ju je odveo.To je verovatno-"
"Dzo je kod kuce.Sigurna sam u to."Prekinula ga je Rouz.Mejson ju je pogledao i sa smeskom na licu, odmahnuo glavom dok mu se ona kreveljila jer mu je oduzela trenutak slave.
"Ne mozes biti sigurna." Progovorio je Dzos nateravsi me da se okrenem prema njemu. Izgledao je...pa,uzasno je blaga rec.Bio je neispavan i umoran ali se i pored toga dobro drzao. Kosulja koju je imao na sebi je bila izguzvana dok mu je kosa koja je obicno bila zacesljana u stranu sada rascupana. Nisam smela da ga osudjujem jer sam vec duze vreme znala da izmedju njega i Dzo postoji nesto i nisam mogla ni zamisliti koliko mu ovo tesko pada.Kada bi se Dzejmsu nesto ovakvo desilo,mislim da ne bih to podnela...
"Mogla bi biti bilo gde." Nastavio je on. "Ali nas ne kosta da proverimo da li je stvarno kod kuce."
"Mislim da to ne bi bilo pametno..." Ukljucila se Iva. "Poslednji put kada smo bili na zadatku,drugarica nam je zavrsila kidnapovana." Elara je klimnula glavom u njenom pravcu nagovestavajuci da se slaze.
Tisina je zavladala stolom i sada su svi zamisljeno gledali ispred sebe,u pune tanjire.Razmisljala sam o potencijalnom ishodu zadatka... Ne,zavrsili bi mrtvi. Ne kazem da ne bismo trebali spasiti Dzo,samo...sve ovo nosi i previse opasnosti.
Dzejms je prekinuo novonastalu tisinu:"Da pokusamo da pregovaramo sa njim?Jer,iskreno,ne vidim druge mogucnosti-"
Aurora ga je prekinula glasnim uzdahom. "Zar ne shvatate?Moguce je i da je ona na njihovoj strani.Sta ako je presla u njihovu Organizaciju?"
Elara ju je prostrelila pogledom. "Naravno da nije. Dzo nije takva."
"Da li si sigurna da je poznajes?Meni izgleda kao da bi svakog trenutka mogla da predje na drugu stranu. Uostalom,nismo je trazili niti pokusali da je spasimo-mozda je to shvatila kao nebrigu?"
"Aurora,Dzo nije takva.Takav postupak i izdaju bih ocekivala jedino od tebe."
Pogledala sam ih obe i shvatila da Elara ocigledno nije izgladila odnose sa Aurorom.Pa,bar nisam jedina koja ne trpi Auroru.Mada,svi ostali su izgledali kao da imaju dobar odnos sa njom,uprkos cinjenici da je pre samo par meseci ona odustala od njihovog prijateljstva.
Aurora se skoro neprimetno lecnula na Elarine reci ali nije joj nista odgovorila.Ono sto je mene iznenadilo je to sto je Dzejms stao u njenu odbranu:"Elara,smiri se.Znam da ti je tesko,ali Aurora nije kriva za to." Rekao je usput joj upucujuci upozoravajuci pogled.
"Nisam rekla nista pogresno." Slegnula je ramenima.
Dzejms je pogledao svoju sestru sa cinicnim osmehom na licu. "Hoces li prestati?Svima nam je tesko ali ne napadamo jedni druge."
Pokusala sam da uputim Dzejmsu jedan smirujuci pogled ali nije obracao paznju na mene.Svu svoju paznju je usmerio na svoju sestru koja ga je sada vec streljala pogledima jer je stao na Aurorinu stranu.Pogledala sam sve ostale i uocila da ni njima nije prijatno.
Karter ju je pokusavao smiriti ali se Elara nasmesila pokazujuci kako se zabavlja."Dragi moj brate,mislim da je doslo vreme da progledas.Slep si i ne vidis ono sto se desava tacno ispred tebe." Tim recima je zavrsila svadju izmedju nje i Dzejmsa i elegantnim i smirenim pokretom ustala i izasla iz trpezarije.
Neprijatnost je nadvladala i svi su cutali u toj cudnoj situaciji koja nas je zadesila.Ubrzo sam shvatila da bi bilo pametno poci za njom i ujedno napustiti nelagodnu tisinu. Ustala sam pokusavajuci da pravim sto manju buku prilikom odgurivanja stolice.Nespretno sam ustala i slucajno uhvatila Dzejmsa kako se pogledima sporazumeva sa Aurorom koja je i dalje bila u fazonu 'ja sam nevinasce'.
Nije me cak ni pogledao dok sam izlazila iz trpezarije,a ja sam sa prikazom svog decka i njegove bivse devojke u glavi otisla da potrazim Elaru.
****
"Imas li neke popularne muzike?"
Elara je ceprkala po CD-ovima i trazila neke hitove u dnevnom boravku dok sam ja u kuhinji pripremala cokoladni sejk za obe.
"Da,pogledaj tu!Ako nema nista sto ti se svidja,ukljuci VH1 ili MTV." Doviknula sam joj zavrsavajuci sejk.
Posle par minuta,iz dnevnog boravka se oglasila muzika i melodija pesme Regret in your tears. Izasla sam iz kuhinje iznoseci dva sejka i stavljajuci ih na sto koji se nalazio na sredini prostorije,ispred dvoseda.Bila sam zadovoljna izgledom sejka ali nisam sigurna kakav je ukus posto ga prvi put pravim.
Elara mi se pridruzila na dvosedu i zajedno smo ispijale sejk.Par sekundi je samo cutala a potom me zamisljeno pitala:"Da li su na kraju napravili plan?"
Odmahnula sam glavom dok sam odlagala sejk na sto. "Ne. Uostalom, nisam ni prisustvovala.Odmah nakon sto si ti izasla i ja sam krenula za tobom."
"Mislis li da imamo sanse da vratimo Dzo?"
Razmisljala sam dosta o tome i iskreno,ni ja nisam znala odgovor na to.Svi znamo kakva je Dzo. Razdragana devojcica koja brine o drugima i tudjim osecanjima. Poslednje sto bi uradila je da okrene nekome ledja kada mu je potrebna pomoc,a mi upravo to radimo njoj...
"Iskreno...Da.Naravno.Cak mislim i da Rajan ne dozvoljava da joj se bilo sta desi." Slagala sam.Zelela sam da je smirim ali znala sam,u dubini duse sam znala da je Rajan u mogucnosti da uradi svakakve stvari. U tom sam se momentu prisetila svog zatocenistva i svih udaraca koje sam primila.
"Ja mislim da nesto moramo uraditi povodom toga.Ne zelim da dopustim da se neki divljak izivljava nad mojom prijateljicom.Ne bih to nikada dozvolila da se desi bilo kome."
To je bio trenutak kada sam shvatila da Cold Queen i nije bas zasluzila svoj nadimak.U nekim situacijama jeste znala da se postavi previse zastitnicki i odbrambeno,ali ispod svega toga se nalazi devojka koja brine o drugima.
Blago sam se nasmesila na njene reci iako situacija nije bila nimalo smesna. "Slazem se",je bilo sve sto sam rekla.
Aurora's POV
Zaustavila sam auto ispred dobro poznate vile Meldramovih.Izasavsi iz auta,uputila sam se ka raskosnoj kapiji koja je ogranicavala bogatstvo njihove porodice.Obezbedjenje me je bez zapitkivanja propustilo nateravsi me da se pomislim da je Rajan rekao da me ocekuje.
Nakon sto sam usla u kucu,osoblje me je odvelo do njegovo kancelarije i posle najavljivanja su me pustili unutra.
Zatekla sam ga kako sedi za prostranim radnim stolom i iskucava nesto na telefonu.
Kako zauzet covek.
Prevrnula sam ocima i srecom,nije me video.Stajala sam kod vrata sve dok nije podigao pogled i odlozio mobilni telefon sa strane."Aurora."
"Rajane." Nabacila sam lazan osmeh na lice i proucavala njegovo danasnje raspolozenje.Na prvi pogled je izgledalo kao da je dobro raspolozen mada mu se briga dala primetiti na licu.Ocito je da ga situacija sa Dzo nervira.
"Nadam se da mi donosis dobre vesti",rekao je dok mi je pokazivao rukom da mu se pridruzim i sednem na jednu od sve stolice ispred stola.
Sela sam i uzdahnula usput podigavsi obrve."Bojim se da nije tako."
"Zasto?Misle da je je Dzo ovde?"
"Da i moras priznati da to nisi ni mogao izbeci.Naravno da je ocigledno koje je prvo mesto gde bi pogledali.Vasa kuca."
"Hoces reci da spremaju nesto?" Obrve su mu se skupile kada se namrstio.
Klimnula sam."Ali,mogu reci da im ekipa nije sasvim na okupu."
Upitno me je gledao i nije mu bilo preterano drago sto ga tako ostavljam u neizvesnosti. "Pa?"
"Danas sam, doduse nenamerno, uspela da izazovem svadju izmedju sestre i brata."
Oci su mu zaiskrile i usne mu se izvile u lukav osmeh. "Dzejms i Elara?"
"Da",nasmesila sam se,"Imas li planova za dalje?"
"Pa,moze se reci.Zelim da uradis jednu stvar." Rekao je dok su mu oci i dalje sijale.
"Da?" Svidjala mi se lukavost koju sam mu primetila u glasu.
"Zelim da rastavis Elenu i Dzejmsa. Zelim da raskinu i vise nikada ne pomisle da bi mogli biti zajedno.Zelim da se zamrze."
Nasmesila sam cuvsi tako sjajnu ideju i klimnula glavom. "Smatraj to
obavljenim."