O, živote, zmijo otrovna i nečasna,
kako te nije stid da nas mučiš ovako?
Tvoja djela su nam sablasna i nejasna,
svojom moći ošamućuješ nas lako.
Bombarduj nas kišama i vjetrovima,
daj nam smrt i oduzimaj dušu svima,
ali ja ti slobodu svoju neću dati,
neću svoju srž nemilosti predati!
Neka, ovaj svijet ti u pakao pretvori,
uništi zlobno sve što ljudska ruka stvori,
ali ja ti svoju slobodu neću dati,
neću svoju srž nemilosti predati!
Samo naprijed, našim suzama se hrani,
istuci dušu koja ne može da se brani,
upij našu sreću i ispij našu snagu,
ubij nedužno dijete i ženu blagu,
Hajd', nemilosrdno naše duhove slomi,
naše mozaike ti u parčad polomi,
pretvori naše molitve u nade lažne,
razaraj sve naše ideale važne,
Juriš! Rugaj se nemoći, smij nam se u lice,
upropasti let svake sanjalačke ptice,
ali moju slobodu ti nećeš dobiti,
tvoju prevlast nada mnom ću snažno odbiti!
Neka, nek' se sva krv ovog svijeta prolije,
neka Zemlja bude svjedok zlobe tvoje.
Tvojim bičevima nek' se sve pobije,
ali nećeš doći do suštine moje.
Koliko god ti uništavao naše snove
i svirao nama svoje pogrebne tonove,
ja tebi svoju slobodu neću dati,
neću svoju srž nemilosti predati!