Uzmi me za ruke, krenimo u ples,
i zaplešimo zajedno posljednji put.
Osjećam u sebi samo tugu i bijes,
jer nas očekuje težak rastanak.
Dodirni me, draga, priđi mi bliže,
uživajmo dok blizina još traje.
Prolaznost nas hvata, nevolja stiže,
a naš plamen ljubavi ne staje.
Dostigla nas je životna kletva,
nije nam suđeno bit' jedno kraj drugog.
Razdvajaju naše ruke prokletstva
različitosti i razmišljanja kobnog.
Ali ne, ubrzaj noge, priđi bliže.
Na ovome se dovršava naš siže?
Zar moramo odustati od borbe?
Zar nemamo pravo za naše slobode?
Oh, srce brzo kuca, cepa se duša,
osjećam tvoj drhtavi ples i dah.
Prožima me unutrašnji crni strah
da će se naša ljubav pretvorit' u prah.
Oh, savršena harmonija koraka,
ali naišli smo na kraj ćorsokaka,
i za daljim dodirom tvojim žudim,
dok u sebi zbog rastanka ludim.
Zašto je naša ljubav zabranjena?
Zar njena srž ne može bit' odbranjena
od različitosti i razmišljanja kobnog,
kao i dubinskih želja lošeg i zlobnog?
Ruka moja kosicu tu mekanu drži,
nedužnu žrtvu proklete sudbine.
Tempo postaje lepršav i brži,
al' tuga dodiruje najveće dubine.
I tebe, draga, i mene razara mač,
probija srca i izmamljuje plač,
ali mi držimo u sebi te suze,
tuga postaje ples, nek' traje što duže.
Uzmi me za ruke, ne završavaj ples,
i zaplešimo još spretnije ovaj put.
Hajde da pretvorimo tugu i bijes,
u još bolje korake posljednjeg rastanka.
YOU ARE READING
Suton svjetlosti
PoetryPravilo je prirode da postoje sunčani i oblačni periodi, baš kao što se oduvijek smjenjuju dan i noć. Vrijeme je da utonemo u svijet tame, i u vremena kada količina svjetlosti polako opada, a noć i život podižu zavjesu mraka nad nama. Suton svjetlos...
