Prirodno se požar nekada prišunja,
može da se krije iza svakog žbunja,
a mi, domišljati i pametni ljudi
kraj zagušljivog dima krajnje smo suludi.
Često vatrogasce hrabre pozovemo
koji podređeni moćnijoj sili
spašavaju strmoglavo i nijemo,
slušajući eksperte u bijeloj vili.
Zaista, za bogate mnogo pohvale,
to bogato znanje vrijedno je hvale.
Nitima svojim kontrolišu lutke lude,
i kažu oni: "Za dobro, protiv zablude!".
Homo sapiens, čovjek je mnogo mudar,
toliko mudar da je vatra još veća!
Čudo je taj naš intelektualni dar,
kad od njega nema blagostanja i sreća.
"Hitno nam trebaju savjeti i pomoć!",
vatrogasac kaže postavljen u nemoć.
"Vatrom neprekidno vatru gasimo,
al' nikako da je konačno ugasimo."
"Slušaj, znaš naša pravila, znaš svoju platu,
ne budi pametan k'o radoznala mačka.
Inače bi se mogao okupati u blatu,
i tvom glasu bi bila stavljena tačka.".
Zar nije čudo koliko smo mi mudri?
Kažemo: "Vatra? Vatrom nju udri!",
i poslije se razrogačeno čudimo,
kako se dalje vatra širi u ludilo.
Vatra se nikako vatrom ne izbija,
ne može svaka prepreka da se probija.
I onda zli ljudi koji vatru stvoriše
smiju se kakvu ljudsku mudrost otkriše.
Maloumni ljudi ne primjećuju vodu,
neophodnost koja pomaže našem rodu.
Neki ne znaju za šta se voda koristi,
niti za šta se sve može iskoristiti.
Gdje ima dima, tu ima i zlih ćudi,
koji se iz plamena pepelom hrane.
Zla ćud čitavo čovječanstvo nadmudri,
otvarajući nove puteve za vrane.
Vatra se jedino vodom ljubavi gasi,
vodom razumijevanja i optimizma.
Približava se sporo nova kataklizma
ako čovjek svoj plamen ne ugasi.
YOU ARE READING
Suton svjetlosti
PoetryPravilo je prirode da postoje sunčani i oblačni periodi, baš kao što se oduvijek smjenjuju dan i noć. Vrijeme je da utonemo u svijet tame, i u vremena kada količina svjetlosti polako opada, a noć i život podižu zavjesu mraka nad nama. Suton svjetlos...
