Tokom dobrih, starih i naivnih vremena,
loptu uzeh u ruke, vrijeme prvog šuta,
htio sam da vježbam naporno svakog jutra
da bih nadvisio elitna imena.
"Vazdušni mjehurić će mi dati krila,
poletiću gore, majko, gledaj ti sada!",
dodirnuh obruč nakon mukotrpnog rada,
mislio sam da posjedujem moć svih sila.
Biješe to najbolji mog života dan,
pitao sam se da li je ovo java il' san,
ali toliko sam bio visoko skočio
da sam se od zaprepašćenja ukočio.
Želio sam da letim, da zvijezde dotaknem,
svoje ime jednog dana da istaknem,
nisam sumnjao u sebe, niti sam slutio
ružnoću svog puta koji se mutio.
Naprijed sam grabio, u igri jako grizao,
imao sam utisak da sam svakog prestizao
u svakom dijelu predivne igre ove,
trenirao sam samo za svoje lude snove.
Mjehurić me je prebacivao preko svih,
preda mnom svako je ostajao nijem i tih.
Al' bila je to samo loša predstava moja,
nisam shvatao vječna ograničenja svoja.
Ciljao sam previsoko, ubrzo sam pao,
uvidio tu istinu, mjehurić je pukao,
luda strast nestade, svijet me je dotukao,
al' volja se ne gubi, i dalje nisam stao.
Nisam posjedovao svoj urođeni dar,
tu neprocjenljivu i neophodnu stvar
da bih stajao ispred i više od svih letio,
taj nedostatak me je povrijedio.
Nisam imao tu brzinu, niti visok skok,
u početku bio je to ogroman šok,
ali povratio sam onda mjehurić svoj,
prosto željeći da uživam u stvari toj.
Želio sam da letim, da zvijezde dotaknem,
svoje ime jednog dana da istaknem,
nisam sumnjao u sebe, niti sam slutio
ružnoću svog puta koji se mutio.
Ali ovaj put, da ne budem od svih bolji,
jer će nedostižan san da me zaboli,
nego da koristim sport da se dopunim,
ne postavljajući nedostižno da ispunim.
Često burno neko savršenstvo želimo,
nemogućim izazovima se veselimo,
al' shvatio sam da valja nisko ostati,
jer ko visoko leti, sulud će postati.
Povrijediće bespotrebno sam sebe,
kao što mi je mjehurić jedanput pukao,
kao što me je taj nedostatak dotukao,
jer preveliki san svakoga izgrebe.
Shvatio sam da sam još jedan običan lik
koji će ostati na jednom nivou,
koji nije spreman za izazov prevelik,
jer mu je život dodijelio sivoću.
O, i dalje pokrećem ta svoja krila,
al' ne da bih ostvario nekadašnji san,
već zato što mi je ova stvar jako mila,
jer me čini srećnim i ispunjava moj dan.
YOU ARE READING
Suton svjetlosti
PoetryPravilo je prirode da postoje sunčani i oblačni periodi, baš kao što se oduvijek smjenjuju dan i noć. Vrijeme je da utonemo u svijet tame, i u vremena kada količina svjetlosti polako opada, a noć i život podižu zavjesu mraka nad nama. Suton svjetlos...
