Svaka želja koja se sama sebe gadi,
smatrajući da je bubašvaba bijedna,
neće moći sopstveni život da gradi,
jer misli da nije ni za šta vrijedna.
Onaj ko se smješka ogledalu lica,
dobiće osmijeh kao nagradu nazad.
Ako se vjeruje da će nastati klica,
razviće se sočni plodovi rada najzad.
Ko god tmurno u svoje ogledalo gleda,
sporoj i teškoj nesreći će da se preda,
jer sve se odbija, i svjetlost i tama,
zato i kobne pomisli postaju jama.
Bitno je da zjenice zjenicu nanišane,
u dubine nepoznate njemu samom,
gdje se kriju hrabrosti, pomiješane
i razređene strahom prema sebi samom.
Sve što mu se plaća, ono pošteno vraća,
tuzi tugom, a sreći srećom uzvraća.
To vječno staklo sve u ravnoteži drži
i dopire do svake tajne i srži.