Želim da zaronim u tihi, miran san,
osjećam u duši svojoj veliki umor,
ali potom iskoče misli jasne k'o dan,
ne dajući mi moj zasluženi odmor.
Ti prokletnici izjedaju mi srce,
stavljajući mi pred oči misli ružne,
izopačene memorije koje štrče,
zlobne kreacije moje duše tužne.
Vrtim se i vrtim na svojem krevetu
zbog tajnovitih slika u mojoj glavi.
Ne želim da slušam više tu klevetu,
sve u meni počinje da se plavi.
Borba protiv nezaustavljive stvari,
protiv jake aktivnosti ljudskih misli
nema svrhe jer svaki trud sve pokvari.
Borba me samo udaljava od počinka.
Na mom licu je vodopad hladnog znoja,
kao posljedica ovoga teškog boja.
I nikako da prođem kroz kapiju sna,
dok u svojoj duši dodirujem dno dna.