- Neću odustati dok ne nađem neki trag koji će me odvesti do njega. Nemoguće je da za svo ovo vrijeme nema ništa što bi me uputilo negdje...Na nekoga! - sjednem u stolac, dignem noge na njegov stol, zapalim cigaretu.
- Zašto se ne ostaviš toga Cole? Prestani uzalud trošiti vrijeme i energiju na traženje duha.
- Osiris nije duh, Eon. Postoji. Stvaran je baš poput tebe i mene. I ja ću ga naći.
- Ne razumijem tu tvoju bolesnu opsesiju tim likom. Što zapravo želiš od njega?
- To još uvijek ne znam. Možda da mu postavim milijun pitanja, možda da mu zahvalim što čuva ovaj grad od ološa? Možda samo da postignem ono što nitko drugi nije uspio svih ovih godina.
- A, to je?
- Da saznam njegov identitet.
- Mislim da je ova tvoja borba s vjetrenjačama totalno besmislena.
- Tebi možda, meni nije.
- Ostavi se toga i radi posao za koji si plaćen. Za koji te ja plaćam, ako si zaboravio. A, pošto sam ja tvoj šef, ima da slušaš naređenja.
- Nitko nije zakinut za ništa Eon. Ovo je samo nešto čime se bavim u slobodno vrijeme. I neću prestati ma što ti rekao. Neću odustati.
- Onda ću ti smanjiti plaću - kažem, pa otpuhnem dim. On skoči sa stolice i osloni dlanove na stol.
- Nemaš pravo! To nije u redu!
- Jeste. Zbog neposluha.
- Eon, ja sam ti desna ruka, radim sve što želiš i...
- I ja želim da se maneš tog sranja. Zašto srljaš u opasnost? Uopće ne znaš što bi ti taj lik mogao učiniti da ga pronađeš. Da želi da bude nađen, da želi da se zna tko je odavna bi se prikazao svijetu. Trebaš mi još dugo godina C. Trebaš mi živ i zdrav. - jebeno ne znam kako da ga otkačim više od toga svega.
- Cole, imaš stranku. - Val otvori vrata, pa sačeka njegov odgovor.
- Možeš pustiti gospođicu unutra. - maknem noge sa stola, a kada stranka uđe unutra, umalo se ne izvrnem sa stolice.
- Detektiv Cole Barnes? - upita ona. Baš ona. Od svih žena u ovome gradu ovdje stoji ona; jedna, jedina plavooka koja mojim mislima ne da ni trena mira.
- Izvolite gospođice Roden, uđite slobodno. - ustanem sa stolice i stanem sa strane. Cole joj pruža ruku, ona lagano podvuče suknjicu i sjedne u stolac iz kojeg sam izletio. - Moj šef gospodin Eon Mason. - k vragu C. zar si morao da me predstaviš? Prebacim cigaretu u drugu ruku i sa strahom pružim slobodnu prema njoj.
- Reini Roden - kaže iako ja već znam ne samo njezino ime, znam i tko joj je bio na prvoj pričesti, a kud što drugo. Ne odgovorim ništa, samo kimnem. I jezik mi se svezao skupa s mozgom. Bolje i da misli da sam mutav, nego da progovorim pa da me prepozna po glasu.
- Što možemo učiniti za vas gospođice Roden? - Cole se nasloni u stolac, meni na pamet ne pada da se sada pokupim i iziđem. Bezobrazno ostajem na svom mjestu. Ona pogleda u mene, pa natrag u njega. - Možete slobodno pričati pred Eonom, on je vlasnik svega ovoga, svaki slučaj zna ponaosob.
- U redu, onda. Ja... Trebala bih pronaći jednu osobu. I rekli su mi da ste vi jedina agencija u gradu koja ima devedeset posto uspjeha u pronalaženu nestalih ili izgubljenih osoba.
- Pa, ne baš toliko, ali veoma smo blizu. Imate neke podatke, odakle možemo krenuti? - već otvara laptop i novi spis. Spreman je krenuti sa tipkanjem.
- Pa... ovaj, vidite u tome je problem. Nemam. - oh, k vragu.
- Kako mislite nemate? Ime, prezime, nadimak, nešto? Opis?
- Bila je noć. Jedna od najgorih u mom životu. - jebeno sam znao. Došla je ovamo tražiti...mene.
- Slušam vas, nastavite.
- Vraćala sam se s posla i neki me manijak zgrabio i odvukao u mračnu ulicu. Udarci su sijevali sa svih strana, pokidao mi je odjeću i sasvim sigurno bih završila silovana, prebijena i mrtva da me nije spasio... Taj koga tražim. Samo se u jednom trenutku pojavio, oteo me iz stiska te bitange, sklonio u stranu i ubio dušu u njemu. Golim rukama. Bilo je mračno i on je bio obučen u crno, s kapuljačom koja kao da se slijepila za njega. Nisam mogla da mu vidim lice čak ni kada me u tim ubilačkim rukama odnio na osvjetljeno mjesto. Dao mi je da pijem, obrisao mi obraze, rekao da se ne bojim više, da sam sigurna sada. I samo tako čim su šarena svjetla hitnih kola osvijetlila polutamu, nestao je kao duh. Ne znam gdje da idem, gdje da ga tražim. Osjećam da moram da ga nađem, da mu zahvalim, da... - prekine priču, nekako se tugaljivo nasmiješi pa odmahne glavom. - Glupo je, znam. Ne mogu vam ništa ponuditi. Nemate od kuda krenuti kao ni ja. To može biti bilo tko, ali ja sam sigurna da On nije bilo tko. Pristupila sam klubu žena koje su pretrpjele zlostavljanje ili bile zamalo žrtve kao ja i ja nisam jedina koju je ovaj čovjek spasio zla. Još je takvih kao ja. Samo, one su zahvalne na svoj način, a ja ne mogu tako. Nemam mira. Shvaćate što vam želim reći? Taj čovjek spasio je moj život, a ja ne znam kome da kažem hvala. Ne znam da li je on uopće svjestan što je učinio za mene? Za sve žene koje je izbavio iz pakla? - Cole me samo pogleda. Oćutim.
- Gospođice Roden, mogu vam reći samo jednu stvar. Ja znam koga vi tražite. - njezine se plave oči uduplaju.
- Znate? Kako?
- U ovom gradu je netko tko već dugo godina pazi na... Kako bih vam to rekao... On jednostavno ne dozvoljava da žene stradavaju. I gdje god je zlostavljača on je tu da ih izbriše s ovog svijeta. Bili ste jedna od žena koju je spasio, vjerujem od sigurne smrti ili traume za cijeli život.
- Istina. Ali, kažete da znate tko je on?
- Zovu ga Osiris. - ona smrkne obrve, a smrknu se i moje. - Nitko zapravo ne zna njegov identitet, on je kao duh koji hoda kroz noć. Ono što znamo o njemu je da ne trpi nasilnike i ne odobrava nasilje nad ženama. Toliko manijaka je već poslao Bogu na istinu da se broja ne zna. Policija ne može da mu uđe u trag, a ja... Pa i ja ga tražim već jako dugo.
- Znači nema nade da ću ga pronaći?
- Nada umire zadnja, Reini. Pomoći ću vam. Obećavam. Dat ću sve od sebe, sada i više nego prije. Postoji li neki poseban razlog zbog kojeg biste željeli znati tko je on zapravo? - ona obori pogled, a obrazi joj poprime neku rozkastu boju.
- Pa... Ne. Ništa, ne želim da mislite da sam luđakinja.
- Neću to pomisliti.
- Ja... Jednostavno ne mogu prestati misliti na njega. Ni jednog dana, ni jednog sata, ni minute. Mislim, nije da sam opsjednuta, jednostavno moja osjećanja... - progutam knedlu jebeno veću i od lubenice. - Nije bitno. Hvala vam. - izvuče karticu iz torbice pa pruži Coleu. - Ovdje su moj broj i podatci. Molim vas ako bilo što saznate javite mi odmah. I javite mi koliko treba da uplatim za ovu uslugu.
- Ne trebate platiti ništa. Pošto tražimo istu osobu, ovo ja častim.
- Molim vas ne, ne mogu to prihvatiti.
- Ne možete ni odbiti, jer to je moja volja. A, Šef se slaže, zar ne? - marš u tri materine C. Samo kimnem potvrdno i kiselo se nasmijem. - Onda je riješeno. Čim nešto saznam javit ću.
- Hvala vam gospodine Barnes. Sretno i voljela bih da me pozovete što prije.
- Dat ću sve od sebe. - ona me još jednom pogleda tim svojim plavim očima, razbije mi tijelo na stotinu dijelova, nasmiješi se i iziđe van. Ostanem blejati za njom kao da mi sav svijet upravo izađe kroz ta vrata.
- Kakva ljepotica! - C. prekine muk koji je ostao u uredu.
- Nećeš je uključiti u ovo sranje C. - kažem, pa zapalim novu cigaretu.
- Molim?
- Nemoj je uvlačiti u svoju ludost!
- Nemaš pravo Eon! Ona je stranka kao i sve druge. Slučajnost je da tražimo istu osobu, a ako joj mogu pomoći zašto to ne bih učinio?!
- Zar ne misliš da bi joj se on sam otkrio da to želi pobogu! Ako jedna žena sazna tko je, saznat će svi.
- Mislim da je krajnje vrijeme da saznaju Mason.
- Ne, nije! - okrenem se i iziđem van. Do vraga! Krenem napolje da je stignem, ali njezin auto je već krenuo niz ulicu. Ne mogu dozvoliti da priđe blizu. Ni Osirisu, ni Eonu.