ㄖ丂|尺|丂🔚

6

– Dobro, daj da vidim sve što imaš. Sve što si iskopao i govori sve što znaš – on otključa ladicu svog stola u uredu i izvuče fasciklu. Nije nešto debela. Zapravo prilično je jadna što znači da ma koliko se on trudio ništa nije našao. Ništa što bi mu reklo gdje je Mackeen mogao nestati i odvesti djevojku s tužnim očima.

– Misliš da tu ima nešto vrijedno? Ništa E. Nema ništa što bi me odvelo u pravom smjeru.

– Cole, ti si jebeno najbolji privatni detektiv kojeg poznajem, ako ga itko može naći to si ti. Ne Osiris, ne netko treći.

– On je moja jedina nada Eon.

– Jesam li ti rekao da ću pomoći? Jesam li rekao da ćeš dobiti pomoć koju tražiš? A, to znači da ćeš dobiti prvo moju pomoć, a ako ne budem od nikakve koristi... pa onda ćemo potražiti njega. Zar ti moja pomoć ništa ne znači?

– Naravno da mi znači, samo...

– Nemaš povjerenja u mene kao u tipa kojeg smatraju duhom. Cole... Što misliš kako sam došao do ovoga što sam danas? Misliš li da sam živio u dvorcu druže?

– Ne, Eon, znam da nisi. Znam da si odrastao na ulici, iako nikada nisi o tome pričao.

– Ne, nisam. Jer nema potrebe da itko zna moju prošlost, ali kada već nemaš povjerenja u mene evo pokušat ću da ga dobijem makar malo. Prije nego sam došao u ovaj grad i mnogo prije nego sam osnovao ovaj posao i firmu; prije nego sam upoznao tebe i spasao ti dupe od propasti, istina odrastao sam na ulici. Nisam završio nikakve velike škole, jer sirotišta nisu baš nudila stipendije za Harvard. Ono što sam po zakonu morao, završio sam, a kada sam imao dovoljno godina da odjebem odande učinio sam to. Gradovi u državi postali su moje stanice, u svakom sam boravio dovoljno da vidim koliko zla u njima odsjeda. Dovoljno da vidim koliko su ljudi slabi, koliko ovise o tuđoj zaštiti. Da vidim da svuda ima onih koji su prošli kao ja, i nažalost koji tako stalno prolaze. Moj otac tukao je moju majku. Mjesecima, danima, godinama. Vjerujem i prije nego sam znao što se zapravo događa. Jedno bi vrijeme vladao mir, a onda bi opet počinjalo – sjednem, pa upalim cigaretu, jebi ga kada sam sad krenuo nema nazad. – Imao sam osam godina kada ju je toliko pretukao da više nije mogla ni treptati. Bio sam bespomoćan sve dok nisam osjetio da ga moram zaustaviti. Da moram da je spasim. Dograbio sam se kuhinjskog noža i ubo ga. U meni je kuljao bijes i želja da ga ubijem. Nisam osjećao ništa. On je bio zlostavljač, ubijao je moju majku i morao je nestati.

– Što si učinio?

– Nastavio da ga bodem sve dok nije krepao. Nažalost majku nisam uspio spasiti. Umrla mi je na rukama.

– K vragu E. Zašto mi to nikada nisi rekao?

– Nije baš lijepa tema. Ali, evo govorim ti sada. Policija i socijalna strpali su u sirotište mene i... moju sestru.

– Imaš sestru?

– Imao sam. Tada je imala jedva godinu dana. Uzeli su je iz sirotišta samo mjesec dana kasnije. Nikada je više nisam našao. To je jedan od razloga zašto sam te želio pored sebe. Ester Mason...

– Ester Mason? Djevojka koju tražimo toliko dugo? Ti sereš E.? Ona je zapravo tvoja sestra? Kada si mislio da mi kažeš? Mislio sam da samo dijelite isto prezime, a ono malo podataka koje si mi dao nisu mi mogli otkriti... K vragu Eon!

– Što bi učinio da si znao tko je u pitanju? Tražio bolje, jače, strastvenije? Ne bi C. Nema je. Vidio si i sam. Tek je četiri Ester Mason u državi, a tri od njih imaju preko četrdeset. Oni koji su je uzeli potrudili su se da nestane.

– Trebao si mi reći. Trebao si.

– Svih ovih godina ja ne samo da vodim ovu firmu i čuvam ovaj jebeni grad, borim se za to da... Da nijedna žena ovdje ne završi kao moja majka.