7.

12.6K 327 8
                                    

《KRISTININA PERSPEKTIVA》

I ovoga puta sam kroz suze spirala njegov dodir sa svoje koze, da bih shvatila da vrata moje sobe nijesu zakljucana,cak sam i kafu dobila. Otvorim vrata sobe, a pratnje vise nije bilo. Sta sad mi kao on odjednom vjeruje jer me prisilio da spavam sa njim bez suza?
Uzela sam kafu i izasla u dvoriste, kad ga zateknem kako stoji  bez majice i nesto objasnjava nekom preko telefona na totalno meni stranom jeziku. Bez majice je i sare od mojih nokti su definitivno vidne. Dala sam sve od sebe da sto bolnije zarijem nokte ne bih li mu nanijela bilo kakvu bol...

Potrudim se proci pored njega kao da ne postoji te se odvojim od svega 5 cura koje je ostavio. Medju njima je i Darja kojoj se ni malo ne dopadam. Sjela sam kod zidica u vocnjaku te pustila sunce da miluje moje lice koje je modro i nateklo od plakanja. Mirim se sa sudbinom poslednjih nedelju dana, otici cu odavde samo ako mu dopustim da od mene radi sta god pozeli u klopci sam jer mi prijeti svim mogucim sto moze i samim tim istrpljecu svaki njegov hir da bi me pustio. Cim prodjem kapiju ove kuce dovescu policiju ovom gadu i strpacu ga iza resetaka!

-"Roman ne vecera sa nama..."

Darja,prepoznam njen glas ali ne otvaram oci.

-" pa?"

Otvorim oci i smireno je pogledam

-" Predala si mu se?"

Ustala sam i pokupila svoju kafu na njeno glupo pitanje.

-" Ovde sam da pobjegnem od svih vas... Ostavi me samu i ne prilazi mi kad ja ne prilazim tebi"

Otisla sam dalje od nje praveci se da mi nije ni prisla.
Odem iza Vile daleko od svih njih. Zauzmem klupicu ispod velike krosnje drveta i nastavim odmarati zaklopljenih ociju... Moram dodjavola da ga slusam, moram pristati na ovu igru ne smijem pokusati da pobjegnem odavde...

(***)

Otvaram oci te opipam krevet u kom se nalazim, zaspala sam na klupi iza kuce i nasla sam se u sobi u kojoj me gad zlostavlja. Nesto se opasno dogadja kad oko mene nema ljudi koji me prate. Ustala sam i ogrnula bade mantil koji se nasao pored mene...

-"Taman na vrijeme za veceru..."

Izasao je iz sobe nasprem ove gde sam spavala isti tren kad i ja. Iskuliram ga i sidjem niz stepenice posmatrajuci hranu na stolu.

-"Sjedi"

Zauzeo je svoje mjesto dok se na naslonim na stolicu laktovima.

-"Znaci i oko sitnica mi naredjujes. Sjedi,jedi,lezi, ustani..."

Kraickom oka me pogleda te nastavi jesti hranu.

-" Nemoj da ponavljam... Veceraj"

Naredi opet. Uredu, sjela sam i uradila kako kaze. Tisina je vladala u cijeloj kuci i rekla bih da smo samo ja i on u njoj. Na zidnom satu kazaljka pokazuje da je 22:20.

-" Zelim objasnjenje... Zasto me niko ne prati, zasto nijesam zakljucana u sobi, cemu vecera i dodjavola odakle ja u onoj sobi. Zasto me nijesi probudio"

Spustio je pribor i laktove postavio na sto okrecuci de blago prema meni.

-"Dakle, jasno je da te drzim u saci i da nemas gde osim da me slusas. Naravno zanemarocu tvoje povremene ispade..."

Procisti grlo i ispije gutljaj nekog pica iz case.

-" Imam majku i stariju sestru,vode sasvim obican zivot i ne znaju ko sam zapravo ja... Moja sestra se udava za nedelju dana... potrebna mi je normalna devojka"

-" Pitas me da ti glumim devojku?"

Ovaj covjek je poremecen.

-" Upravo tako,normalna si i dopasces se mojima. Potrebno je da te upoznaju, a da ne bi izgledala kao uplaseni mis moram steci povjerenje u tebe..."

-" Ako prodjem ovu kapiju pobjecicu"

Kazem sasvim opusteno, dok se on osmijehne

-"Ako napravis ijedan nepromisljeni korak tvoj otac i majka ce biti obrisani sa lica zemlje da ni mrtva tijela nece niko naci"

Ovo me smiri i vrati par koraka nazad.

-" Znaci, u nedelju je rucak... Daces sve od sebe da izgledas normalno i da se dopadnes mojima. Pravices se da je sve uredu, a ja cu pratiti svaki tvoj korak. Jedan pogresan potez,jedna pogresna rijec i uradicu sve da se kajes dok si ziva."

-"Uredu... Za uzvrat zelim da kupim normalnu odjecu sama."

-" Moja pratnja ce sjutra da te odveze u soping centar kupi sta ti treba..."

Klimnem glavom te ustanem od stola kad me on uhvati za lakat.

-"Kreditna kartica."

Pruzi mi je dok se ja okrenem prema njemu.

-"U cemu je caka?"

Pitam smireno jer ovako lako me ne bi pustio jer me pre samo par dana pratilo obezbjedjenje

-" Tek tako me pustis da idem u soping"

-" Necu ponavljati sta moze samo jedan tvoj pogresan potez da uradi. Ja cu otici u zatvor,tvoji pod zemlju, a ti na sahranu... Sklopili smo dogovor, obecao sam ti slobodu ako ne budes pravila probleme i dobices je."

Nisam vjerovala u njegove rijeci dok ujutru nije zaista doslo njegovo obezbjedjenje. Njih 5 je spremno cekalo dok ja uzmem ofucanu haljinu koju su mi donijeli i obucem je. Da,haljina jer je nju najlakse skinuti.
Sjela sam u auto,imala sam prilike ali nijesam se trudila da uradim bilo sta. Strah u kostima sprijeci moj mozak da razmislja o bijegu. Kartica bez limita mi je dobro dosla,samim tim kupila sam apsolutno sve sto mi se dopalo i sto ja inace nosim... trenerke, trikmajice,farmerice, patike. Pratili su svaki moj pokret i isli su za mnom pazeci da mi niko me pridje blize.

-" Hocete kafu?"

Putam sa osmijehom, trosenje tudjih para za mene je bilo lako, samim tim narucim kafu uprkos tome sto su iskulirali moje pitanje.

-" Vas gazda casti, ja samo narucujem"

Osmjehnem se i pruzim im kafu. Nosili su moje kese i pratili me sa kafom u rukama. Sta bih dala da sretnem bilo kog poznatog ali nisam te srece... definitivno ne.
Ako treba da steknem njegovo povjerenje da bi me pustio to cu uraditi ali ni tren necu odustati od zelje da ga vidim iza resetaka.

-" To je to,mozemo da idemo"

Kazem nakon sto kupim poklone njegovoj majki i sestri. Mislim kad vec nije moj novac skupe ogrlice mogu da poklanjam. Usla sam u auto i ispijala svoju kafu, da bi se nakon 10-ak minuta voznje izgubili sa gradskog puta i vozili ka nedodjiji gde se nalazi Romanova vila.

(****)
Za moje divne dame koje nagadjaju sta ce biti dalje jedan nastavak ❤   jeste ocekivali da ce je pustiti?

Uskoro mi pocinju predavanja  na faksu ubice me pravni fakultet skrozzz a tek sam druga godina... 😔

Istinska zelja Kde žijí příběhy. Začni objevovat