Aurora.

Tri.

Vratila sam se u svoj osamljeni stan na adresi Roseroad 77. Godila mi je samoća,ovih dana više no inače. Nisam bila djevojka koja se s lakoćom veže za ljude. Previše su me puta zgazili pogrešni ljudi da bih se sada vezala. Uostalom smatrala sam se jednom ambicioznom poslovnom djevojkom koju ljubav kao ni sve one sladunjave ljubavne stvari ne zanimaju. Na brzinu sam si naručila večeru te sam sjela za računalo. Računi,porezne prijave,ugovori te su večeri legli kao međuobrok prije večere. Koliko je ovdije samo neriješenih poslova. Koliko sranja. Ponekada bih to sve pustila i otišla na dugi zasluženi godišnji odmor. Ne ja nisam mrzila svoj posao. Naprotiv obožavala sam ga,ali postao je dio rutine i to je ono što mi nije pasalo. Mrzila sam rutinske stvari,događaje. I dok sam se hvatala za glavu od muke na vrata mi je stigao dostavljač sa hranom iz mog omiljenog talijanskog restorana. 
"dobar tek Aurora"-poželjela sam sama sebi na glas u velikom praznom stanu. Dok sam brljavila po jelu razmišljala sam što je to što bi me moglo vratiti u formu. Jer budimo iskreni ovako se nisam osjećala niti kada su moju mršavu guzicu gurali u uski,mraćni ormarić u hodniku Greenwood škole. istina je da da nisam bila najomiljenija među svojim vršnjacima,uvijek sam bila najsitnija i najmanja tako da sam se za opstanak trebala boriti i rukama i nogama iako to na žalost moje mršave guzice i kržljavih kostiju nisam radila. Nisam željela,smatrala sam da životnu snagu i živce ne trebam trošiti na mjesto u kojem borave plitki ljudi osiromašene intaligencije.Nad grad je već debelo pao mrak te sam kroz prozor mogla vidjeti osvjetljene prozore ureda,stanova,apartmana. Sve je utihnulo,svijet je stao. Kao i svakog dana.Rutinski. Sa čašom vina u ruci promatrala sam prizor kojeg sam vidjela već 1000 puta do sada u nadi da ću u njemu u toj njegovoj tišini pronaći nešto novo,nešto razuzdano i divlje,nešto drugačije.
*Jutro*
"Jutro Kathnis kako si?"-upitala sam veselo nakon što sam puna neke nove energije sa kavom u ruci i torbicom preko ramena ušetala u Aurora.
"Gospođice Aurora,jako dobro hvala na pitanju kako ste vi?"-upitala je velikodušno sa osmjehom na usnama.
"Uobičajeno"-odgovorila sam te sam se zaustavila ispred pulta.
"Otac vam je stigao i u uredu je,očekuje izvješće o poreznim prijavama i ugovore odnesite mu to što prije po mogućnosti odmah,vaša majka otputovala je u Sarajevo sklopiti potencionalnu suradnju sa nekom njihovom pjevačicom..."-objašnjavala je
"Super,od bljuvotine radimo još veću bljuvotinu,zašto ne?Ovaj bi se studio trebao zvati Pandora a ne aurora.."-rekla sam sarkastično.
"Eh da dok nisam zaboravila gospođica Sonya vas očekuje u uredu.."-završila je.
"U redu hvala ti Kath..možeš li molim te ugovore i izvješća mjesto mene odbaciti do mojega oca?"-upitala sam tiho.
"naravno da mogu"-odgovorila je na što sam joj ja pružila fascikl.
"Hvala ti mnogo,uživaj."-rekla sam te sam ušla u dizalo i odjurila u svoj ured.
Za mojim je stolom u mojoj fotelji sjedila Sonya sa nogama na stolu.
"Jutro spavalice"-poručila je hiperaktivno nakon što sam ušla u ured.
"Jutro aždajo."-odgovorila sam te sam skinula kaput.
"Hajde ribo reci mi hvala"-poručila je kopajući po torbici.
"Hvala za to što si me srdačno dočekala u mom uredu sa svojom guzicom u mojoj stolici ili hvala za to što si me sinoć ostavila u praznom pubu sa onim čudnim konobarom koji na miris ženskog parfema dobije tikove?"-upitala sam tiho.
"Hvala ti što ćeš mi pomoći studio vinuti u međunarodne visine"-rekla je te se nasmijala.
"Šta?"-upitala sam.
" Ruka ruku mije obraz obadvije...Annie želim da upoznaš Jima."-rekla je te se prošetala do vrata iza kojih je stajao tetkasti plavi dečko sa koferom za šminku u rukama i frizerskom pregačom na sebi.
"Moje ime je Aur..."
"Šššš dRaga Jim jako dobRo znati šta uRaditi."-rekao je sa francuskim naglaskom naglašujući slovo r.
"Okej ozbiljno koji ku...?"-zavapila sam zbunjeno.
"Šššš..moja dRaga...samo se pRepusti"-rekao je te me gurnuo na stolicu iza mene. Nisam se stigla ni okrenuti a on je već iz kovčega vadio pribor za uljepšavanje i šminkanje.Gledala sam ih zbunjeno dok su mi čupali obrve,blajhali kosu i motali je u viklere.
"Oh..."-udahnula je Sonya oduševljeno nakon što se onaj tetkasti lik prestao vriti oko mene.
"Vola..pRedivno...savRšeno...Ja učinila predivan posao..."-rekao je Jim.
Ustala sam te sam pojurila prema ogledalu.
"Dobro nam došla Annie"-rekla je Sonya pruživši mi u ruku osobnu iskaznicu na čijoj se slici nalazio moj lik sa plavom kovrčavom kosom točno ovakvom kakvu sam vidjela u ogledalu.
"Šta?"-upitala sam tiho zbunjeno gledajući u iskaznicu na kojoj je pisalo Annie West .
Sonya je stala pored mene i počela pričati.
"Ti imaš plan učiniti ovu diskografsku kuću poznatijom kućom u Europi,ja pak imam plan kako da se dokopaš one elitne kreme koja proizvodi glazbu za kojom ti toliko čezneš.Plan je zapravo vrlo jedonstavan,uzet ćeš svoje stvari,te ćeš sa mnom i Jimom odnosno Pierom krenuti u Ameriku obilazeći glazbene festivale i dodjele nagrada. Proći ćemo sve,pročešljati sve i jedno glazebno događanje.Ja i ti. Zajedno.Aurora i Sonya kao Annie West i Sammie Smith,glazbenice u usponu,hrvatske dive."-pojasnila je te je skinula kapu. Njezina kosa bila je crvena i pomalo natapirana,stala je ispred mene te je ispod crvenih usnica stavila maleni crni pircing. Skinula je i kaput te je ostala u poderanim trapericama i crvenoj košulji.
"Sonya..wow.."-prozborila sam.
"sammy,imamo nešto i za tebe"-ispravila me te me okrenula prema Jimu. On je u rukama držao crnu kožnu suknjicu i crne gležnjerice,te majcu na kojoj je bilo isprintano roar.
"Wow..čekajte ne..ne..stanite molim vas...ovo je smiješno..zar nebi na festival mogli otići sa svojim pravim identitetom?"-pobunila sam se kada sam shvatila da je ideja poprilično komplicirana.
"Pa mogli bi...ali onda se nebi uspjeli uvući na after partye..Razmisli mao Annie..."
"Aurora."-ispravila sam ju
"razmisli malo kolika je mogućnost da jednu novinarku i vlasnicu diskografske kuće puste na after party. Smatraju nas lovcima,lešinarima."-rekla je.
"Previše riskiramo."-razmišljala sam na glas razumno.
"Tko ne riskira ne profitira draga. Uostalom,ti ćeš dobiti svoje pjevače a ja materijal za mnoge članke"-rekla je te mi je od Jima odnosno Piera pružila odjeću.
I dan danas se upitam gdje mi je pamet bila kada sam pristala igrati igru sa dvije uloge,totalno različite uloge. Gdje li će nas ovo dovesti...u zatvor,tamnicu,ludnicu ili pak cilju kojem smo obije toliko silno težile.