Aurora.

Dva.

Ulica se činila tihom,ili se to meni samo tako činilo nakon višesatnog mučenja u studiju. Vozila sam prema Pubu,opušteno i mirno ne obazirući se na vozače iza sebe koji su se vjerovatno hvatali za glavu i psovali mi sve po spisku zbog moje opuštene lagane i spore vožnje. Parkirala sam malo dalje od Puba te sam sjedeći u autu uzela mobitel u ruke u namjeri da nazovem Sonyu.
"Telepatija?"-upitala je ona veselo pokucavši mi na prozor automobila. Iznenađena njezinim dolaskom spustila sam slušalicu te sam izašla iz auta uzevši u ruke torbicu i ključeve.
"hahaahaha nema što drugo biti"-odgovorila sam pozdravivši ju te zakjlučavši vrata automobila.
"Čovječe curo izgledaš gore nego kad su te u osnovnjaku gurali u ormarić za knjige"-rekla je ona ozbiljno promatrajući moj umoran izraz lica.
"Vjeruj mi draga da ni ti nebi cvjetala od sreće kada bi 11 sati provela u studiju slušajući debilne stihove koju pjevaju još debilniji izvođači"-odgovorila sam te smo lagano krenuli prema pubu.
"Nije valjda tako loše?"-upitala je veselo spremajući nekakve skripte u torbu. Vjerovatno nove članke. Naime moja najbolja prijateljica Sonya je novinarka u jednom poznatijem časopisu.
"Procjeni sama"-rekla sam te sam joj pustila dio pjesme koju sam iz dosade i jada snimila na mobitel koju je nazovimo to pjevačicom izvodila u studiju. Dok po Dravi vjetar vije moje srce ti se smije u očaju i u jadu u tebi nalazim svoju nadu.Volim tebe mišu mali ti si ono što mi fali-kreštalo je iz mog mobitea.
"Hahaahahaahahaahaahaahahahahaahahaah užas"-dobacila je kroz smijeh.
"O tome ti ja pričam."-rekla sam te sam joj otvorila vrata od puba. 
Ušle smo pozdravile konobara,naručile crno pivo i sjele u kut u separe koji je mirisao na drvo i sredstvo za čiščenje.
"Zaista ne znam odakle da počnem,studio jako dobro posluje što me straši jer su nam pjesme koje snimaju u njemu svakim danom sve debilnije.Zaista bi voljela surađivati s nekim tko glazbi i stihovima daje smisao.Kada bih barem mogla Auroru podići na međunarodni stupanj."-požalila sam se svojoj najboljoj prijateljici.
Osmijehnula mi se te se zagledala u jednu točku.
"Tko kaže da ne možeš?"-upitala je sa vragolastim osmjehom na usnama nakon par minuta šutnje.
"Helou curo mi živimo u Hrvatskoj,jedina međunarodna suranja koju bi eventualno mogla sklopiti je ona sa pjevačima preko Save a to mi draga moja zaista ne treba,ne želim od šrota raditi još veći šrot."-pojasnila sam.
"Ne budali nisam mislila na takvu vrstu suradnje."-odgovorila je veselo izvadivši nekakvu podsjetnicu iz torbe.
"Nego?"-upitala sam začuđeno.
"Eh moja plavušo,ponekad ti se stvarno sve treba crtati."
"Crtati što?"-upitala sam još zbunjenije.
"Samo trenutak.."-reka je te je odstupila od stola.
"kamo ćeš?"-upitala sam.
"Čekaj me tu."-rekla je te je izašla van sa mobitelom na uhu.
Ponekada stvarno nisam razumjela to malo sitno crnokoso biće. Bila je tako velikodušna a opet tako tajnovita. Uvlačila me je u svoje planove bez obrazloženja i uputa,i vjerovali vi meni ili ne nešto me je kopkalo da bi me ponovno mogla uvući u takvo što.
"Sređeno."-rekla je optimistično nakon što se vratila za stol.
"Što?"-upitala sam ponovno.
"Sve ćeš čuti na vrijeme.Imam plan."-odgovorila je.
"kakav Božji plan?"
"Znaš pravi si materijal za novinarku,postavljaš previše pitanja na koja ćeš nažalost dobiti premalo odgovora. Sve u svemu sutra me u pauzi za ručak čekaj kod Louise frizerskog salona,a sad me ispričaj čekaju me nekakve ilegalne stvarčice za obaviti."-objasnila je te je popila pivo na eks i izašla iz puba.
Ovo mi ni pod točkom razno ne miriši na dobro.