Monsters:Monsters have feelings too

II - Novi dom

Već po stoti put gledam u sat na lijevoj ruci. Devet sati se vozimo bez prestanka, jer želimo stići što prije.

Mama: Još malo smo tu srce.

Okrenula sam pogled sa ceste prema njoj i upitno je pogledala.

Ja: Kako znaš? Nikad nisi bila ovdje.
Mama: Osjećam to.

Ona se nasmiješila dok sam ja vraćala pogled na cestu kolutajući očima. Ipak nisam se mogla suzdržati a da se ne nasmješim.
No, bila je upravu. Nakon desetak minuta na cestu je izvirio veliki znak sa natpisom:

"Dobro došli u
Queen Hills"

Osjećala sam se više nego uzbuđeno, osjećala sam se znatiželjno. Zanimalo me kakav je ovo grad. Znam, nije kao Las Vegas u kojem sam odrasla, ali nadam se da će biti bolji od njega.
Ulazeći u grad prolazili smo kroz jednu dugu ulicu, a zatim kroz centar grada i pored škole. Mama je nastavila da vozi ka sjeveru grada. Prolazili smo mnoge kuće dok se ona nije zaustavila ispred jedne.
Ispred same kuće nalazilo se maleno dvorište ukrašeno šarenim cvijećem, a do samog trotora se nalazio poštanski sandučić. Kuća je na sprat, sa prelijepim ograđenim trijemom. Daske od kojih se sačinjavala cijela kuća su bile blijedo plave boje, a krov crvene. Mnogo me je podsjećala na našu vikendicu. Kad sam bila manja,tamo bi išli svako ljeto. Tata bi me šetao plažom, dok bi nas mama promatrala sa trijema vikendice. Tad smo svi bili sretni.
Iz moje zamišljenosti me trznula mama.

Mama: Hajde dođi mi pomoći sa kutijama.

Izdahnula sam duboko i izašla iz auta da mami pomognem. Uzela sam dvije najteže kutije, kako se mama ne bi mučila i pratila je do kuće. Otvorila je već odključana vrata i ušla unutra. Ušla sam za njom, a već sa prvim korakom sam osjetila miris starih podova i namještaja. Bilo je jako zagušljivo, pa sam spustivši kutije, otišla otvoriti najbliži prozor. Dok sam ga otvarala vidjela sam krajićkom oka šumicu. Osmjeh mi se stvorio na licu dok sam tražila zadnja vrata kuće. Bila su u kuhinji i čim sam ih otvorila vidjela sam je. Oduvijek sam htjela živjeti kraj neke šume, ali to nikad nisam mogla u Vegasu.
Osjetila sam maminu ruku na mom ramenu. Okrenula sam se i pogledala ju u oči.

Mama: Lijepo je, zar ne?
Ja: Prelijepo je mama.

Zagrlila me je, i ja sam se tek sada sjetila da smo se uselile u praznu kuću. Doslovno. Samo je jedan prašnjavi kauč stojao u dnevnom boravku. Mama je uzela kutiju na kojoj je pisalo "Kuhinja" i polako je počela raspremati. Ja sam otišla do ulaznih vrata i uzela kutiju sa mojim stvarima. Prije nego što sam krenula u sobu pogled sam okrenula prema mami i upitala je

Ja: Zašto su ulazna vrata bila odključana mama?
Mama: Jer ih je gospođa koja nam je prodala ovu kuću ostavila tako. Morat ćemo uzeti novu bravu s ključem. Ustvari to ću ja odmah sad uraditi dok se ti raspremiš.

Klimnula sam potvrdno glavom i počela razgledati oko sebe. Čudno je vidjeti kuću bez ičega.

Ja: A kad ćemo kupiti novi namještaj?
Mama: Ja sutra idem da ga kupim i dovedem, dok ti budeš u školi.

Pogled mi je još jednom prešao preko prazne sobe prije nego sam se počela penjati uz stepenice. Na spratu sam skrenula desno prema vratima moje sobe. Mama mi je putem rekla da je njena soba lijevo, a moja desno, te da su obje sobe imale povezano kupatilo. Otvorila sam vrata i začudila sam se kad sam vidjela ormar,noćni stolić i krevet. Soba je bila čista za razliku od dnevne i kuhinje. Svoju kutiju sam spustila kraj kreveta koji je na sebi imao samo plahtu. Okrenula sam se vratima za kupatilo i otvorila ih. Kupatilo je bilo veće za razliku od onog u Vegasu. Imala sam tuš kabinu, umivaonik i iznad njega ogledalo sa policama.
Zagledala sam se u svoj odraz na ogledalo. Što sam se duže gledala bez treptanja sve mi se više činilo da mi oči mjenjaju boju u plavu. U polu otvorenim ustima sam vidjela oštre očnjake kako izviru. Ponekad mi se činilo da stvarno ovako izgledam, ali svaki put se sjetim maminih riječi kad sam joj ovo prvi put spomenula kao mala: "Oh, Bella, to je samo plod tvoje bujne mašte. Ljudi ne mogu mjenjati boje očiju kad im je volja. To nije ljudsko."
Odjednom sam čula glasan udarac vratima i brzo sam se trgnula i skrenula pogled s ogledala na vrata. Čula sam mamu kako hoda po kući i zatvara prozore. Pogledala sam se još jednom u ogledalo prije nego što sam izašla iz kupatila. Provirila sam kroz vrata sobe i vidjela mamu kako postavlja stvari po kući. Zatvorila sam ih i okrenula se svojim stvari. Polako sam sjedala na pod i počela raspremati stvari.
...
Nakon dva sata raspremanja i slaganja svega, bila sam gotova. Pogledala sam kroz prozor i vidjela samo crnilo. Mrak je pao, nisam ni primjetila koliko sam bila zauzeta sa raspremanjem. Sišla sam u dnevni i vidjela mamu kako sjedi na kauču. Soba više nije bila prašnjava, kao ni kauč. Sve je bilo čisto i pospremljeno. Sjela sam kraj mame i zagrlila je.

Mama: Kupila sam novu bravu i postavila je. Tvoj ključ je u kuhinji na stolu.
Ja: Uredu. Kad ćeš tražiti posao?
Mama: Prekosutra ću.
Ja: Uredu.
Mama: Hajde ti sad spavaj, trebaš se probuditi sutra za školu.

Ostavila mi je poljubac na čelu. Ja sam se nasmješila i otišla u sobu. Navila sam alarme,te legla na krevet, pokrila sam se i od svog današnjeg umora zaspala.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Novi dio je tu, ako vam se sviđa ostavite Vote i Komentar.❤️