14

11K 647 17
                                    

- Lupe! – Helena je viknula i iz male kućice je izašla žena sa dvoje male dece.

- Senjora.

- Mama.

- Mama.

Dečak i devojčica su dotrčali do Helene i umalo je nisu oborili, bili su iste visine, kao blizanci.

Kleknem ispred dečaka i pogledam ga.

- Zdravo Dejvide.

On se nasmešio i mahnuo mi rukom.

- Mogu li da te zagrlim?

- Bada – dodirnuo me za bradu u nasmešio se. Stegnem srce i zagrlim ga. Moj sin. Moj sin.

- Mama ko je to? – pita je devojčica.

- Tata – Helena odgovara i devojčica se okreće ka meni.

- Zdravo lepotice – zagrlim i nju.

- Veik si.

- Šta?

- Kaže da si veliki – objašnjava mi Helena.

- Aha, jesam. I vi ste veliki – priznam.

- Da.

- Hajde uđimo unutra.

Helena mi objašnjava ko su Lupe i Alehandro dok gledamo decu kako se igraju.

- Reci mi sve, od samog početka – okrenem se ka njoj. Dve godine, dve preduge godine.

- U redu.

. . .

Stojim na vratima i posmatram kako Helena smešta decu na spavanje, jednostavno ih je stavila u krevet i smestila se pored njih.

- Ovo će potrajati – kaže mi.

- Neka potraje.

I potrajalo je, a ja sam uživao u svakoj sekundi.

Nakon što su deca zaspala Helena i ja smo izašli iz sobe.

- Da li želiš nešto da popiješ? – pita me.

- Ne želim. Ali želim da vas vratim kući.

- I ja želim da se vratim kući, hvala Bogu što je svemu kraj.

- Ti si . . . – krenem ka njoj i uvučem ruke u njenu kosu.

- Živa. I držim te u rukama – sklopim oči i udahnem njen miris.

- Trebaš mi . . . tebaš mi . . . – držim je za kosu dok je molim, želim i polako guram ka odvojenoj sobi za spavanje.

Moram da je osetim, da se uverim da je živa i da je držim u rukama . . .

Obrušim se na njene meke usne i sa njene strane me dočekuje spremnost, odgovara mi željno i onako kako mi je u ovom trenutku potrebno.

Oslobađam je odeće a moje ruke napokon uživaju u dodiru njene kože, meke i naježene pod mojim prstima.

Voleo bih reći da je vreme bilo na našoj strani ali nije, nikad. Ako sam nešto naučio od svih ovih naših rastanaka to je da moram iskoristiti sadašnjost jer budućnost možda neću imati.

. . .

Helena se oprostila sa Alehandrom i Lupe i dala im novac, isto učinim i ja zahvalan jer su joj se našli pri ruci. Dejvid i Ema su bili veseli, bili su glasni tokom vožnje i oduševljeni avionom koji je u vlasništvu FBI-ja.

Cena izdajeWhere stories live. Discover now