🔞BIG BOSS🔞✔

🔞POGLAVLJE 5.🔞

-Okej, ovo je ne očekivano.-rekao je Antoni otvorivši mi vrata. Samo sam stajala i gledala ga dok se voda sljevala sa mene.-Ja stvarno nemam gdje otići.-kažem ispustajući suze. Nije ništa rekao samo me je privukao u zagrljaj. Čvrsto me je privukao uz sebe. Počela sam glasno plakati.-Hajde dođi da ti obućemo nešto suho.-kaže vodeći me u boravak. Ja sam sjela na kauć i gledala sam ga kako se u nekoliko koraka penje do svoje sobe snoseč i svoju neku majicu.-Ovaj s obzirom da si sitna, mislim da će ti ovo biti kao haljina.-kaže pružajući mi majicu. Okrenuo se dok se nisam obukla. Ostala sam u mrežastim čarapicama koje su mi bile jedine suhe. A onda sam sjela na pod umora. Kosu sam povezala u rep. Nakon sto sam sjela došao je Antoni noseći tanjur sa sendvičem. No prije je stao i gledao u mene. Postiđeno sam pogledala u pod.

-Majko moja zar sve mora biti kušnja.-rekao je dolazeći prema meni. Naravno da kad sam se smirila shvatila sam kako sam odjevena trenutno i kako bi to moglo utjevati na muškarca.-Predpostavljam da ništa nisi jela.-kaže stavljajuči obo ispred mene.-Ne, hvala.-kažem i gledam ga kako sjeda ispred mene. Naravno da je imao onaj pogled pun zanimanja, znatiželje. I požude? Znala sam da ga zanima što radim ovdje.

-Sigurno te zanima što radim ovdje.-kažem gledajući ga.-Nemaš pojma koliko.-kaže još uvjek ne vjerujuči da sada sjedim ispred njega.-Pa išla sam prema kući svoji roditelja, i znala sam da su oni sad tamo i očekuju da se ja vratim kući. Ali čemu to? Pa oni su me prodali. I samo sam tamo gdje pripadam.-kažem a on nepomićno sluša. Uopće nemam pojma šta trenutno razmišlja.-Ja se nadam da i ti to misliš što govoriš.-kaže.-Antoni molim te.-kažem a on sjedne pored mene na pod.-Ali Tamy ja stvarno ne razumijem šta meni fali. Ja sam normalan čovjek. Ne shvačam zbog čega me ne možeš gledati onako kako ja tebe gledam?-upita me.-Ja imam osobu u svome srcu. Ja kad volim volim jednog.-kažem.

-Pa jesi normalna?!-zadere se a to me malo uplaši.-Kako ne shvaćaš da ćeš se udati za mene, bit ćeš moja. Bolje ga zaboravi.-kaže prijeteći.-Zar misliš da si šef i moga života!?-podignem se na noge i on ustane zajedno samnom.-Da!-izdere se unoseći mi se u facu. Došlo mi je da ga ošamarim ali ak već moram živjeti kod njega nije pametno da ga šamaram.-Uf, gdje ti je gostinska soba?-upitam ga.-Nemam gostinsku sobu za šta če ti?-upita me.-Pa gdje ću spavati ja?- kažem gledajući oko sebe.-Pa tamo gdje pripadaš. U mome krevetu.-kaže bezobrazno se osmjehujući.-Nema šanse. Spavat ću na kauću.-kažem.-Možeš na podu u sobi. Kod mene se ne spava na kauću.- kaže strogo. Ja se ljutito dignem s poda.

Otišla sam u sobu i uzela par stvari s njegovog kreveta, napravila sam si krevet na podu. -Laku noć.-kaže ležući u svoj krevet. -Tamy..?-čula sam ga kako govori nakon što smo legli i ugasili svjetla.-Reci.-kažem.-Bili mi htjela ispuniti jednu želju?-upita me. -Reci.-rekla sam žmireći.-Hoćeš li mi ugrijati kakao?-kaže.-Molim? Ozbiljno?-ulitam ga sjedajući na krevet.-Da.-kaže. Pogledam na sat ponoć je. Uzdahnem i odem ugrijati ni sama ne vjerujuči što zapravo radim. Donjela sam mu.-Hvaala ti. Ovo mi puno znaći.-kaže. Otpije pola i ostavi.-I ostavit ćeš to?- upitam ga.-Ovaj...da.-kaže.- Ne mogu vjerovati. Pa u ponoć sam ti grijala to i ti ne popiješ.-kažem.

Nije ništa nije rekao. Samo smo zaspali. Sanjala sam o svojoj školi i mome dečku kako smo se upoznali kako je bio sramežljiv kada me je trsbao pitati za vezu. To je i bilo nekako slatko. Ipak je on bio sportaš sve su ludjele za njim , a on zamnom. Nema bolje. A onda sam čula lupanje vratima. I shvatila sam da nije rijeć o vratima u snu. Nego se stvarno otvaraju vrata.-Antoniiii stigla sam!-zaćuo se ženski glas.-Fuck!!- čula sam Antonia kako skaće iz kreveta. -Tamy diži se i lezi u moj krevet. Brzo!- doslovno me je stavio u krevet. I legao je pored mene.-Antoni ali netko je došao.-kažem mu pokušavajući izaći iz kreveta.

U sobu nam je uletila starija gospođa.-Oh djeco!- posrsmljeno nas je pogledala i izašla je iz sobe. Nakon par trenutaka smo se i mi spustili za njom. -Mam zašto nisi javila da dolaziš?- upitao je Antoni ljubeći ženu.-Pa to onda ne bi bilo iznenađenje.-kaže ona okrećući se prema meni.-Ali ipak si ti mene iznenadio.-kaže.-Jasna.-kaže i pruži mi ruku.-Ja sam Tamy.-kažem rukujući se.-Mama to je moja djevojka.-kaže a ja ga mrko pogledam. Mama mu je izgledala presretno. -Jako lijepo sine.-kaže i okrene se prema njemu.-Sretan ti rođendan mali moj.-kaže i privuče ga u zagrljaj a on pogleda u mene. Šokirala sam se .-Ovaj hvala mama. Idem se odjenuti.-kaže i nabrzinu se izgubi.

-Divan je on mladič.-kaže mama gledajući za njim.-Oprosti što sam došla je najavljeno. Inače dođem dan prije rođendana. Jer, pa postoji tradicija kod njega. Znaš on svaku većer u ponoć na svoj rođendan pije kakao. Ali po posebnom pincipu. Moj muž bi mu odnjeo to kao poklon za rođenda. I onda bi pola popio Abtoni no bilo mu je žao što i njegov otac ne pije pa bi mu ostavio pola.-kaže. Sad mi je prošla večer u glavi.-Ali s obzirom da je moj suprug umro, Antoni to radi kao tradiciju na svoj rođendan u sjećanje oca, i uvjek ostavi pola za oca.-kada mi je to ispričala u grudima mi se nešto steglo. Kad se samo sjetim sebe od sinoć kako se derem na njega. Dođe mi da zaplaćem.

-Nego, mama da odnesem tvoje stavri u gostinsku sobbu.-pojavi se Antoni.-Naravno sine.-kaže. A ipak ima gostinska soba. Pogledam ga a on mi namigme. Kako me je prevario. Ali opet kako sam ja njega povrijedila a nike mi ništa rekao....sad mi je stvarno žao .