Kada srce izda

1.6K 171 44
                                    

Lupanje na prozorskom oknu, pokušaj da se isti taj prozor otvori, bio je dovoljan da se Nina cimne iz dubokog sna.
Imala je izuzetno lak sam, ali još lakši kada čuje Momčilov signal

Navukla je stari bade-mantil na sebe, pa pogledala kroz prozor. Sa osmehom na licu, otvorila ga je i pustila da preko perunika pregazi...

-Blato, Moki, blato!
-Počistiću, ne brini! Jel vazduh čist?- pitao je misleći na Anu
-Kod mene jeste, ne znam kod tebe?

-Slavica me ispratila na ekskurziju. To je dovoljno, znaš? Vrati se da spavaš, još je rano, spava se i meni...- rekao je, pogurao je prema krevetu, zatim krenuo da se svlači

-Šta radiš to, ludače?- pitala je kada je ostao samo u vešu
-Da spavam? Hajde, beži tamo, pravi mi mesto!- bio je ozbiljan i samo se tresnuo u meki krevet

Sklupčana poput mačeta, ležala je sa glavom na njegovim grudima. Nisu im bile potrebne reči, njima su dodiri govorili sve.
Svaki udah propraćen sitnim drhtajem, svaki treptaj naglašen milinom.

-Zašto ne soavaš?- pitala je osetivši vibraciju njegovih grudi. Smejao se
-Zato što mi je lepo dok te grlim...
-Koliko ti je lepo?
-Dovolhno da mrzim sebe što ću biti punoletan za nedelju dana, a ti ne..
-Ja sam za dva meseca... U čemu je problem?

-Problem je, što ćeš biti i dalje maloletna za ono što želim sa tobom...
-Onda, sačekaj da porastem- smejala se, razumeći njegovu "muku"

-Naplatiću ti sve, samo da znaš! Neći te grliti, niti ljubiti dva meseca, vratiću ti svu bol koju mi nanosiš, molećeš me za milost, a onda, kada i ti budeš bila "odgovorna" osoba, naćićeš se u mojim rukama... Prvo, ljubiću te satima...onda, milovaću te svuda po telu. Kada više ne budeš mogla da izdržiš, kada budeš gorela, znaćeš kako se ja sada osećam!

-Momčilo, već se tako osećam. Noćima gorim, molim za tvoje dodire, za tvoju blizinu. Opet, nisam spremna, ne da ne želim, već nisam spremna za taj korak. Plašim se...

-Čega? Šta te plaši?

-Plaši me promena. Plaši me šta će sve to značiti za nas.
-Promena neće biti vidljivih, ludo moje! A za nas? Šta misliš, šta može značiti? Noramlan je sled dogadjaja kod onih koji se dugo poznaju, a pri tom i vole. U svakom slučaju, čekaću da budeš spremna, jer te volim. Volim te bez ikakve rezerve!

-I ja tebe volim, više nego sebe. Jedva čekam da završimo školu, da možemo otići odavde. Da se sklonimo...
-I ja, malena, i ja... Kada steknemo nešto, povućićemo i Anu sa sobom. Ovde je toliko otrovnih ljudi...

-Poljubi me, Momčilo...
-Bolje je da se okreneš i spavaš, malena... Pametnije je...

Lagani koraci čuli su se pred vratima Ninine sobe. Znala je da se mama probudila, da će uskoro spremiti doručak, a onda sesti u svoju sobu i krojiti čitavog dana...
Pitala se, kakao će sakriti Momčila dva naredna dana u svojoj sobi, a da mama ne posumnja.

Morala je da joj kaže, osećala je da će je mama razumeti. Uvek i jeste...

Ana je govorila da je Momčilo najdivniji dečak koga je imala čast upoznati. Trudila se da mu podari dovoljno nežnosti, da se ne oseti izopšteno. Njemu je malo trebalo.

Koliko je Momčilo bio zreliji i stameniji u svojim postupcima, toliko je Nina bila naivna i nevina. Neiskusna u svetu ljudi.
I svima je gledala dobru stranu, tražila dobru stranu, čak i kada nje nije bilo ni na vidiku. U svemu je videla lepotu, dok je Momčilo sve pratio sa nekom rezervom. On je pored Slavice spoznao svu ljudsku prevrtljivost i zlobu. Da, čak i žena koja ga je rodila, bila je zla... Nina nije želela da to vidi. Nije prihvatala! Mama mora biti dobra!

TestamentWhere stories live. Discover now