Subota je, omiljeni dan u nedelji ridjokose devojke, koja je u desnoj ruci drzala soljicu caja i polako otpila sitni gutljaj, jer je bio isuvise vruc.Sedela je kraj prozora i gledala sitne pahulje koje su kvasile asfalt, polako se pretvarajuci u vodu, kao i u potpunosti nepoznate prolaznike, koji su bili u vidnoj zurbi kako bi stigli na, ridjokosa predpostavlja posao ili razne sastanke koji su sada aktuelni.Vec sledece sekunde se trgne, nakon sto cuje trzaj vrata svoje sobe, te se okrene i ispred sebe ugleda svog mladjeg brata. "Sta zelis, Theo?", izgovori ridjokosa, na sta je umiljato pogleda i razvije svoje tanke, bledo rozikaste usne u osmeh, koji posle duzeg vremena ridjokosa vidi.Onako, iskren, deciji osmeh, koji se ne vidja cesto.
"Seko, kupices mi cokoladno mleko?", izusti, posle cega ridja devojka spusti soljicu caja i uspravi se, te se nasmeje i klimne glavom, na sta mu se u ocima stvori sjaj i iskre radosti, koje nije videla od svog detinjstva.Brzim, sitnim koracima se odgega do vrata, izlazeci iz svoje sobe.Uzme kaput, tamne, kestenjaste boje, koji je do malocas bio okacen na vesalici, potom nazuje uglancane, crne cizme i otvori izlazna vrata.
"Mama, idem do marketa!", ridjokosa izgovori glasnije, kako bi je cula, na samom izlazu, te se zacuje jedno 'U redu, mila', potom izadje, zatvorivsi vrata za sobom.Uveliko je bio decembarski dan, prilicno hladan i raskosan.Ridjokosa je oduvek volela toplo vreme i sunce, za razliku od Lidije, koja je bila cista suprotnosti.Provodila bi dana na ulici, dok je sneg vejao i polako se spustao na njeno bledo, krhko lice, poput andjela.
Flashback - 15.decembar, 2014. godina. "Nora, dodji!Prelepo je", oglasi se Lidijin, srecni, radosni glas, dok su joj ruke visile unaokolo, hvatajuci pahulje snega.
"Znas da ne volim hladno vreme, Lidija!Uvek mi se zalede nozni prsti!" Izusti ridjokosa devojka, dok je stojala pod mali krov kuce, kako se ne bi pokvasila, dok je Lidija Martin stojala na sred ulice, vec uveliko prekrivena snegom.Na samom pogledu se prepoznavala carolija u njenim ocima, koju nije videla nikada ranije.
"Nora, dodji, samo na kratko!", izgovori, sto joj razvuce osmeh na licu, te se odmakne od krova, za koji je do malopre bila prilepljena, polako krenuvsi da koraca ka njoj.Pogledom je presla preko celog kvarta, gde su zivele.Od rodjenja su zivele jedna kraj druge, cista sreca, zar ne?Vec sledece sekunde je uhvati za ruku i obe ih baci u hrpu snega, posle cega ridjokosa iznenadjeno, ujedno i uplaseno vrisne.
"Lidija! Na smrt si me preplasila!", izusti, desnom rukom se drzeci za srce, mislila je da je upravo dozivela srcani udar.
"Zasto dramis, Nora?Kako je moguce da neko ne voli decembar?", devojka se oglasi zacudjena, dok ridjokosa nevino slegne ramenima, i dalje sedeci u hladnom, vlaznom snegu.
End of flashback Ridjokosa devojka se svakog trenutka te noci, noci kada ju je po poslednji put videla.Njena slika je vec polako bledela u njenom secanju.Jedini strah koji je imala jeste da je ne zaboravi.Laganim koracima stigne do marketa, potom se zaustavi kraj istog, sklapljajuci kisobran, koji joj je malocas bio otvoren u ruci. "Ma daj, zatvori se vec jednom!"I, izgovori, vec tacno cetvrti put pokusavajuci da zatvorim prokleti kisobran, koji se iz sledeceg puta zatvorim, te ridjokosa udje u market, razgledajuci unaokolo.Nora je, od kad zna za sebe imala naviku da razgovara sa sobom, neki kazu da je to ludost, neki da je to posledica samoce.Imala je milion ljudi oko sebe, mada, posle Lidijinog odlaska, cinilo joj se da je sama, bez ikoga u njenom prisustvu.Pridje radnici, koja je slagala pakete na policama, stanuvsi tik ispred nje.
"Izvinite, gde vam je cokoladno mleko?" Ridjokosa devojka je ljubazno upita, na sta ona frkne i poprilicno je nezainteresovano pogleda.Na osnovu samog pogleda, Nora je mogla da uoci da je bila ispunjena besom, uglavnom tugom.Mnogi kazu da je profesionalac za tumacenje emocija po samom pogledu.
"Vidis li milion drugih zaposlenih?Zasto bas mene pitas, nova sam i ne snalazim se bas najbolje!", agresivno joj odbrusi, poprilicno mlada, smedjokosa devojka, cini se da je dosta mladja od nje, dok je na sebi imala kratki sorc i majcu na bretele, u sred decembarskog dana, sto ridjokosu itekako zacudi.
"Cemu agresija?Uzecu sama cokoladno mleko, Boze gospode", zacudjeno, podignutih obrva izgovori ridjokosa devojka, nakon ceka otpuhne i pogledom krene da sara preko celog mesta, ne bi li ga ugledala.Zaustavi pogled na frizideru, u kojem su se nalazila cokoladna mleka te se zadovoljno nasmesi i brzim koracima pridje istom, uzmimajuci jedan tetrapak.
"Toliko dug, naporam put samo zbog tebe.", izgovori sebi u bradu, posle cega pridje do kase i spusti tetrapak cokoladnog mlеka na istu, dok ju je zena za kasom zadivljeno, pomno gledala, proucavajuci svaku crtu njenog lica, sto joj je itekako stvaralo nelagodnost.Od kada zna za sebe, Nora je mrzela da je odmeravaju, u svakom smisli te reci.
"Dete, prekrasna si, nemoj da unistis tu lepotu'", izgovori, prijatim, umiljatom glasom, ujedno promuklim i hrapavim, sto ridjokosoj izmami siroki osmeh na licu.
"Hvala vam", nasmejano joj odgovori, uzimajuci cokoladno mleko, kao i svoj kisobran koji se nalazio kraj nje. "Jedna draga zena, za promenu", promrmlja sebi u bradu i otvori kisobran, za divno cudo, iz prvog pokusaja.Nastavi da koraca pravo, ka svojoj kuci, ali, vec sledece sekunde ugleda nesto, sto je u potpunosti izbaci iz takta.
Nora Stone
Rất tiếc! Hình ảnh này không tuân theo hướng dẫn nội dung. Để tiếp tục đăng tải, vui lòng xóa hoặc tải lên một hình ảnh khác.
Lidija Martin
Rất tiếc! Hình ảnh này không tuân theo hướng dẫn nội dung. Để tiếp tục đăng tải, vui lòng xóa hoặc tải lên một hình ảnh khác.
U ovom poglavlju sam vam prikazala dve glavne uloge knjige, u nekom od sledecih poglavlja ce biti i drugi likovi.
