Zbirka lektirnih eseja

Lovac u žitu - J.D. Salinger

Priloženi ulomak pripada romanu "Lovac u žitu" američkog pripovjedača J.D. Salingera. Autor je književno djelovao 40-ih i 50-ih godina dvadesetog stoljeća za vrijeme kasnog modernizma, pa je i "Lovac u žitu" jedan od prvih modernih romana, začetnika jeans proze ili proze u trapericama. Glavno obilježje ovog proznog modela jest pojava novog tipa pripovjedača, a to je u ovom slučaju buntovni tinejdžer rastrgan između nevinosti djetinjstva i hladnoće svijeta odraslih, ne pronalazeći se ni u jednom ni drugom. Interesantnim i komunikativnim stilom pripovijedanja Salinger nije iznio samo probleme s kojima se suočavala ondašnja mladež, već je utjecao na brojne pojedince koji su prihvatili buntovnost jeansa kao svjetonazor, te time začeli brojne kontroverze oko ovog romana. 

Već se u prologu romana upoznajemo s Holdenom Caulfieldom, središnjim likom i pripovjedačem, koji nam pripovijeda o svojem trodnevnom lutanju New Yorkom. Nakon što ranije od planiranog napusti internat Pencey Prep, odluči nekoliko dana provesti zabavljajući se po New Yorku, prije nego što se vrati doma i priopći roditeljima da je ponovno izbačen iz škole. Tamo susreće mnoge poznanike, upoznaje različite tipove ljudi, te stječe mnoga negativna iskustva smucajući se po hotelima sumnjivog karaktera. U epilogu se saznaje da je Holden smješten u psihijatrijskoj klinici na zapadnoj obali te da ove događaje u predbožićno vrijeme prethodne godine pripovijeda retrospektivno uz mnoge digresije, prateći vlastitu struju svijesti.

Radnja odlomka zbiva se u njujorškom noćnom klubu gdje Holden upoznaje tri djevojke iz Seattlea s kojima je cijelu večer plesao i družio se. Nisu mu se naročito svidjele, kako izgledom tako i karakterom. Zamjera im na nedostatku osnovnih manira pošto je na kraju večeri sam platio njihov račun: "Mislim da su bar trebale ponuditi da plate ono što su popile prije nego što sam se pridružio - ne bih im dopustio, naravno, ali trebale su bar ponuditi." Holden je htio s njima voditi dublje i intelektualnije razgovore, pa ga je razočaralo što njih to nije nimalo zanimalo. U prilog "plitkosti" tih triju djevojaka, koja ga je strašno živcirala, išao je i njihov loš smisao za modu: "Bile su takve guske, ništa nisu znale, a nosile su i te žalosne, cirkuske šešire i sve." Holdenovi kriteriji su poprilično licemjerni; privlače ga izgledom atraktivne, zrele i inteligentne žene, čime je jasno čitljiva njegova želja za pripadanjem svijetu odraslih, dok istovremeno svakoj nađe manu zamjerajući im njihovu oduševljenost komercijalnom umjetnošću i supkulturom zasnovanom na filmovima i modi: "Deprimiralo me i to s ustajanjem rano ujutro da bi vidjele tu reviju u Radio-cityju. Ako netko, neka djevojka s idiotskim šeširom, recimo, dođe čak u New York - iz Seattlea, Isuse - i završi ustajući rano ujutro da bi vidjela prokletu reviju u Radio-cityju, to stvarno deprimira." Naspram njih glorificira sestru Phoebe koja mu predstavlja nevinost djetinjstva pod čije se okrilje želi vratiti, opetovano izričući prezir prema svijetu odraslih. Tim nesrazmjerom između Holdenovih postupaka i stavova na vidjelo dolazi ne samo licemjerje, već i izgubljenost i nesigurnost.

Svojom kaotičnošću i moralnim integritetom Holden se suprotstavlja snobizmu i zloći, pa tu pobunu izražava slikovitim adolescentskim žargonom punim ironije, cinizma i humora: "Platio bih po sto pića svakoj od njih samo da mi to nisu rekle." Holdena karakterizira i nesposobnost suosjećanja s drugim ljudima, te uzima pravdu u svoje ruke smatrajući da je jedini on sposoban vidjeti stvari onakvima kakve zaista jesu. Deklarira se kao neshvaćeni i odbačeni mislilac svoje vrste kako bi zamaskirao vlastito razočaranje svojim podbačajima. Ne želeći trpjeti posljedice svojih pogrešaka, Holden priželjkuje zauvijek ostati dijete jer ga tada nitko neće osuđivati, te se tako spasiti od provalije gdje ga čeka nemilosrdan svijet odraslih. 

(Na preosjetljivost Holdenove prirode najviše je utjecala smrt mlađeg brata Allieja prema kojemu je osjećao jaku privrženost. Na vijest da je Allie umro, Holden je porazbijao sve prozore u garaži i bio hospitaliziran. Dokaz da nije prebolio bratovu smrt jest činjenica da mu se obraća u najtežim trenucima i brižno čuva njegovu bejzbolsku rukavicu. Slične osjećaje gaji i prema sestri Phoebe, dok starijeg brata D.B.-ja osuđuje zbog toga što radi u filmskoj industriji koju on prezire. Holdenovi se roditelji spominju samo nekoliko puta, ali se može vidjeti da gaji strahopoštovanje prema ocu kao glavi obitelji, dok prema majci osjeća zabrinutost zbog njenog zdravlja.)

Moj odgovor na pitanje može li Holden biti uzor svojim vršnjacima ne bi bio potvrdan jer smatram da to nije ni bio autorov izvorni cilj. Holden nije crno-bijelo oslikan heroj, nego psihološki složen karakter pun unutarnjih previranja. U njegovom liku iskazane su sve nedoumice i životna pitanja koja muče adolescente i upravo zato je ova knjiga popularna i među današnjim mladim generacijama, a sigurno će biti i među budućim.

760 riječi

(Roman je u cijelosti pročitan i nema netočnih informacija.)