4.

491 25 10
                                    

"Anjaaaaaaaaaa!" Glasno sam rekla Anji čim je ušla u stan.Ma šta glasno, bukvalno vrištim.
"Gdje gori?" Upitala je bacivši torbu na stolicu, koja je naravno odmah spala pa pogledala u mene.
"Šta gdje gori!?!? Čekam te cijeli dan da spakujemo stvari! Gdje si bila?" Izderala sam se.Znači toliko me je izbacila iz takta da bih je mogla ubiti.
"Paaa...Bila sam s Marcom." Uputila mi je ups pogled.
"Stvarno Anja? Stvarno? Sutra ujutro idemo u jebeni Frankfurt, sutra je nedjelja, sad je 20h a ti dobro znaš da sutra nijedna prodavnica ne radi i da u prodavnicu moramo danas.A prodavnice se zatvaraju za sat!" Iznervirana sam previše.Ovo je taaaako neozbiljno od nje.I trenutno sam bijesna.
"Izvini." Rekla je tužno? Možda se nisam trebala derati toliko.
"U redu je." Rekla sam i ušla u kuhinju da pijem vode.Kad sam se napila, otišla sam u sobu.Uzela sam novčanik, telefon i ključeve i izašla iz stana.

Mislim da skoro nisam bila ljuća nego sad.Zna da sutra rano idemo, zna da nismo bile u kupovini, zna da nije spakovala ni jednu jedinu majicu i pored toga što sve to zna ona je jebeno bila kod Marca.Zar nije rekla prije 10 dana da su prekinuli? A i Nemanja? Gdje se izgubio interes za njega? U međuvremenu sam stigla ispred marketa pa sam parkirala odmah kod ulaza.Taman da izađem, zazvonio me je telefon.Anja zove.

'Šta je?' Nezainteresovano sam je upitala ulazeći u market.
'Gdje si otišla?'
'U prodavnicu Anja, a sad me pusti.Znam šta voliš, ćao.' Poklopila sam pa produžila do grickalica.

Pola sata kasnije vratila sam se do stana.Kad sam jedva izvadila sve one vrećice iz prodavnice, pozvala sam lift.Otvorila sam vrata stana i istog momenta me Anja zagrlila.

"Izvini, izvini, izviniii.Znam da sam bila neodgovorna i neće se nikad više ponoviti.Marc me pozvao da se pozdravimo pošto idem i zaspala sam i ne znam.Žao mi je." Rekla je stisnuvši me jače, a moje srce je zatreperilo.
"Nikad ali nikad više nemoj to uraditi.Iznervirala si me baš." Zaprijetila sam joj prstom.
"Jasno šefe.A sad ajde sa mnom da spremimo moje stvari." Rekla je i povukla me uz stepenice.Iz ormara je izvukla ogromni rozi kofer i otvorila ga.
"Draga Anja definitivno idemo mojim džipom.Naše stvari ne mogu stati ni u jedan drugi auto."
"Dobro, meni je svejedno." Slegnula je ramenima.Jest' ovo lijepo, malo je sjebala stvar i sad mora bit' fina hehe.Obožavam ovo.Sjela je na pod i počela slagati majice u kofer.Tek sad primjećujem koliko je ona ustvari lijepa.Smeđe krupnije oči, lijep nos, lijepe usne, ravna kosa do ramena..Anja je po meni definicija ljepote.Svo ovo vrijeme koliko smo ovde u Austriji, Anja je promijenila barem 40 momaka , možda i više.Mislim ni ja nisam daleko od nje.Za nas ljubav predstavlja samo igru.Davno sam rekla da si neću dopustit' da se zaljubim jer to bi automatski značilo da se pozdravim sa pameću a to mi ne treba nikako..

"Una prestani buljiti u mene, ljepota nije prelazna." Isplazila se pa ubacila neki šorc.
"Ha-ha." Sarkastično sam rekla uzevši iz njenog ormara suknjice pa ih počela slagati.
"Hoćeš li se pozdraviti s Davidom?" Upitala me nakon nekog vremena.David? Ko je David? David, David, David? Nemam pojma.Aaaaa momak s kojim sam se vidjela prošle sedmice.Hahahahahah.
"Mora da se šališ." Rekla sam joj ozbiljno. "Što bih se pozdravljala s njim? Skoro sam zaboravila da postoji."
"Ti si nepopravljiv slučaj." Uzdahnula je odmahnuvši glavom. "Nego budi korisna malo i spakuj nam laptope, punjače i sve ostalo.Kofer za to ti je tu iza vrata." Pokazala je prstom prema koferu.
Ustala sam, spustila složene suknjice u kofer i uzela taj manji kofer koji koristimo samo za laptope i to.Sišla sam dole pa sa stola uzela Anjin laptop.Da, imamo poseban sto na kojem se nalaze dva rutera od interneta pošto nam je jedan internet malo, takođe i daljinski od klime, tv-a, laptopi i njihovi punjači, bukvalno kablo na kablu i ne daj bože da pijana zapnem za nešto tu.Otišlo bi sve u pm.Kad sam i to spakovala, ostavila sam kofer kraj svojih u hodniku.Ugasila sam svjetlo pa produžila u kupatilo.

Sutradan mi je telefon zazvonio u 5.Protrljala sam oči i prevrnula se na drugu stranu.Nakon dodatnih petnaest minuta provedenih u krevetu sam ustala.Skuvala sam kafu i izašla na terasu.Brzo sam odustala od te ideje jer je napolju pohladno.Stavila sam šoljice na sto i otišla sam u kupatilo.Kad sam obavila higijenu, počešljala sam se i izašla.

"Dobro jutro." Rekla sam Anji ulazeći u dnevnu.
"Jutro." Vratila je dubokim jutarnjim glasom."Dobro si se sjetila izaći, upiškiću se."

Kad smo popile kafu i  doručkovale popela sam se u sobu da se presvučem.Izvukla sam Nike crne helanke,isto njihovu bijelu majicu i na noge sam obukla bijele forsice.Uzela sam i Nikeov žuti hodie i navukla ga preko majice.

"Spremna?" Upitala sam Anju kad sam sišla dole.
"Rođena spremna." Nasmijala se pa smo izašle iz stana.

Kad smo popakovale stvari u gepek krenule smo ka benzinskoj da naspemo goriva.Dok je Anja pričala s nekim momkom vani, ja sam ušla da platim i usput nam uzela nešto slatkiša.Platila sam to pa izašla vani.

Frankfurte, stižemo ti!

....

Inspiracija 0.Mislim da na to najviše utiču školske obaveze, plus obaveze vezane za kurs i ne mogu više.Bukvalno brojim dane i pogodite šta? JOŠ 22 RADNA DANA I ADIO ŠKOLO.J E D V A    Č E K A M.
I da, htjela sam da pitam, ima li iko od vas tu da je iz Zadra ili Vira ili bar iz okoline ta dva grada?

MIRACLE ✨ / Ante Rebić /Where stories live. Discover now