Epilog

3.9K 436 85
                                    

Bojan

- Hvala doktorka – rukujem se sa njom.

- Nema na čemu, žao mi je Bojane, došla sam lično kod vas jer je Nenina majka moja prijateljica i znam koliko će joj teško ovo pasti. Pokušali smo sve kao što znaš ali . . .

- Cenim to doktorka, još jednom hvala.

- Sve najbolje.

- Takođe.

Ispratio sam Neninu doktorku i vratio se unutra. Treba da kažem supruzi da su njeni rezultati loši. Ranije je bar mogla da ostane trudna ali više ni to nije moguće.

Mrzeo sam to što sam morao da je gledam kako se muči, mrzeo sam to što je patila nakon svakog pobačaja ili neuspele oplodnje a najviše sam mrzeo to što nisam mogao da joj pomognem. Sa svakim neuspehom gubio sam deo nje i iskreno ne znam kako bi se sve to završilo da se tuđe dete nije pojavilo na našem pragu. Znao sam, znao sam od trenutka kad sam je ugledao sa tom bebom da nešto moramo promeniti. Nisam želeo više da se pravim kako ne vidim kad ona plače, bilo da je u kupatilu ili dok je mislila da spavam, ili dok je govorila da piše a u stvari je gledala ultrazvuke neuspelih trudnoća . . . Promena nam je očajnički bila potrebna.

Nena se preporodila, sada vidim ženu u koju sam se zaljubio, ženu koja je bila pre svih problema koji su nas zadesili, ponovo je ona stara. A za to je zaslužna mala devojčica.

Od kada smo doveli Sanju iz bolnice moja žena je na sve strane, ponovo izlazi, viđa se sa prijateljima, ne izbegava našu rodbinu, preuredila je kuću, sobu za bebu . . . Zapravo neverovatno je, dobio sam dete i natrag svoju ženu.

Konačno sam mogaoda odem na posao znajući da ona neće plakati.

Čujem zvuk automobila i izađem napolje.

- Odkud ti? – nasmešila mi se dok je vadila malu iz auta.

- Nestalo je struje pa sam želeo da vidim kako ste – pomognem joj oko stvari.

- Odlično, bile smo u šetnji sa Draganom i Lelom – nasmešila mi se. Dragana je njena prijateljica a Lela njena beba.

- Jeste li se lepo provele?

- O da, kupovale smo odeću za decu.

Ušli smo unutra i Nena je spustila Sanju u ogradicu zatim me sočno poljubila.

- Vau. Šta je bilo ovo?

- Onako – slegnula je ramenima.

- Jesi li za kafu?

- Može.

- Staviću vodu.

- Ga, ga . . – Sanja se oglasila i dao sam joj njenu omiljenu igračku, zeca.

- Izvoli lutko.

Nasmešila se i zagrlila zeku. Stvarno je božanstvena.

Dok mi je Nena prepričavala njihov dan, što inače nikad ne radi, doneo sam odluku da joj prećutim posetu doktorke. Jednostavo je, znam da će je povrediti a ne želim više nikad da je gledam tužnu. Ona smatra da joj je obaveza da mi rodi dete i ne znam kako da joj objasnim da je ona sve što želim u životu.

- Slušaš li ti mene? – ljutnula se.

- Slušam draga, šta kažeš da odemo na odmor?

- Sad?

- Da, izvadićemo pasoš za Sanju i idemo negde gde mogu stalno da te gledam u bikiniju.

- Mogli bismo, dopada mi se ideja.

Sanja je zaplakala i ona je otišla kod nje.

- Ne dušo, tu je mama. Dođi – uzela je i vratila se natrag.

Mogao bih večno da je gledam ovako nasmejanu i srećnu.

- Mislim da joj rastu zubići.

- Mislim da treba da usvojimo još jedno dete, znaš da ne bude sama.

- Ozbiljno? – nasmešila se.

- Da, ali ne odmah, možda za dve-tri godine.

- Možda prvo treba da razgovaram sa doktorkom . . .

- Ne – presečem je.

- Bio sam ozbiljan kad sam rekao da prekidamo. Neću se vraćati tamo i sigurno nećeš ti – gotova je sa oplodnjama i terapijama.

- Znači odustajemo?

- Da. Osim toga imamo bebu, ne mogu sam da je čuvam dok ti primaš terapije.

- U pravu si.

- Naravno da sam u pravu.

- Volim te znaš?

- Znam – nasmejem se.

- Ne zaista, ti . . . znam da sam bila teška i naporna ali ti si uvek bio tu. Smirivao si moje napade, pravio se da ne primećuješ moje promene raspoloženja . . . bio si moja podržka u svakom smislu te reči. Nikad neću to zaboraviti.

- Ti si moja žena, najvažnija osoba u mom životu, toliko je jednostavno. Nemoj to nikad da zaboraviš.

- Neću.

- Mama! – Sanja je progovorila i iznenadila nas.

- Šta si rekla? – pita je Nena.

- Mama – bacila je zeku na pod.

- Rekla je "mama" jesi li čuo? – Nena je ustala i zagrlila je.

- Da, čuo sam – nasmejem se od srca i obećam sebi da nikad više neću dozvoliti da nešto skine osmeh sa lica moje žene.

MajkeWhere stories live. Discover now