Tuđi 🔚

18.

Kroz život nisam imala bratsku ruku kako bi me štitila od životnih nepogoda. Uvijek sam željela brata i pitala mamu zašto nisam dobila brata umjesto sestre.

Sada kada vidim Nikolasa i Juliju kao brata i sestru nikad ne poželim da imam brata.

"Mina molim te, ali molim te reci mu da me pusti s Lukom", plačući me Julija molila.

"Gdje je Nikolas?", upitala sam je bijesno.

"U svojoj sobi".

Izletjela sam iz sobe i otišla u njegovu. "Izvoli mi reći koji problem ti imaš sa Lukom koji je znači bio ovdje kod nas i koji je prije svega prelijep i fin muškarac i odgojeno dijete", ljutito sam rekla.

"Od toga nema ništa smatram ga jebačem koji  će je povrijediti zbog  toga i gotovo", rekao je prevrćući očima.

"A šta si ti majke ti? Isti si bio pa sam pala na tebe i ti na mene i nismo povrijedili jedno drugo. Julija ide s njim na večeru i to znaš šta? Ja je vozim, a ti crkni tu i ćao", izletjela sam kroz vrata i zalupila ih.

Umišljeni šupak.

"Julija idemo", povela sam je u garažu i sjele smo u mog mercedesa.

Julija se nasmijala. "Ti si najbolja snajka ikada",zagrlila me. "Je li se on bunio?", upitno sa strahom me pogledala.

"Nije stigao ništa reći", namignula sam joj.

Dovezla sam je ispred restorana i vraćala sam se nazad kada sam ugledala najljepše čarapice dječije i za odrasle ikada.

Opsjednuta sam čarapama.

Ušla sam u trgovinu i kupila porodične čarape,znate uskoro će nam trebati za devet mjeseci.

Niki me zvao mnogo puta no nisam vidjela na vrijeme i onako sam vrlo blizu kući.

Ušla sam na vrata kada se on zaderao. "Jesi ti normalna jebo te? Crkao sam od straha", zagrlio me i odahnuo.

"Odvezla sam Juliju. Niki, ona nije ništa kriva i nije kurva i neće pristati ni na što što manje vrijedi od nje uredu? Pričale smo o tome", zagrlila sam ga.

"Izvini, prenaglo sam reagovao, a što si to kupila?", znatiželjno je gledao u vrećicu.

Otvorila sam je i on je zbunjeno gledao. "Čarape?".

"Govore li ti nešto ti čarape?", upitno sam ga gledala.

"Sem da je uskoro Božić ništa više", nasmijao se.

"Ovo su čarape za bebu", rekla sam.

"Nisam znao da se još igraš s lutkom onom iz djetinjstva Molly?", da, pričala sam mu o svojoj lutki iz djetinjstva.

Prevrnula sam očima. "Trudna sam šupčino".

"Ja sam,čekaj ti si šta?", upitno me gledao.

Slegnula sam ramenima. "Trudna sam".

Blago je udisao zrak. "Prihvatam vas".

"Tko te pitao prihvataš ili ne prihvataš kad si znao fino da to, sad ćeš znati i bebu čuvati".

"Volim te ljubavi", zagrlio me i dalje u šoku.

Kolika god on gromada bio od čovjeka, on je i dalje u duši mali dječačić.

Moj dječačić.

A/N

Evo nastavka. Napokon je tu nisam zaboravila na priču naprosto sam imala obaveze,psihička padanja zbog škole,bolesna sam bila. Shvatite. Hvalaaaa 💁❤️.